Nova šansa - |Završena| #2

86. dio

■LINDA POV■

Sofija mi je objašnjavala tko je Teodor, ali se nisam mogla sjetiti. Nisam se mogla sjetiti da sam imala drugog s takvim imenom. Jedino čega sam se sjećala jeste Maksim i Luka.

"Želim se razvesti od Maksima."

Sigurna sam da želim jer prevaru ne mogu oprostiti. Vidjela sam ga s drugom i za mene je kraj. Ne želim biti s njim. Biti će mi bolje samoj nego s njim. Luka može da odrasta bez oca. Drži me za ruku i počinje da objašnjava.

"Nisi se udala za njega, Lin. Samo ste živjeli zajedno.."

Njezino objašnjavanje prekida kucanje na vratima. Pogled sam fokusirala na vrata kao i Sofija koja kao da se nadala da će netko doći. Izgubila sam dah kada sam vidjela bebu.. svoju bebu. Svog Luku u naručju visokog, crnog muškarca.. s očima boje badema.

"Sine.."

Riječ sama izađe kroz usne, a srce počne ubrzano kucati. Sofija me je još uvijek čuvala za ruku dok sam imala osjećaj da ću se onesvijestiti. Tko je ovaj muškarac? Njegove oči su mi poznate.. kao da sam ih vidjela negdje. Jesam li? Ili se prvi put srećem s njim.. ali lijep je poput modela.

Došli su do nas, a onda je Sofija ustala. Gledala sam u Luku pa u nju koja se obraćala nepoznatom muškarcu koji je miriso.. izgleda na kilometre.

"Ostaviti ću vas same."

S osmijehom mu se obrati, a onda pogleda u mene.

"Biti ću ispred."

Primim Luku u naručje, a onda joj klimnem glavom. Sada su mi se nazirale suze radosnice.. drhtim. Mjesto pored mene se udubi, ali tišina nastane u prostoriji. Gleda kao da me proučava.

"Nedostajao si mi, sine."

Spustim usne na njegovo čelo.. a onda osjetim dodir na našim rukama..hladan, ali nosi dozu sigurnosti u sebi. Pogledam u nepoznatog čovjeka ispred sebe koji je gledao u nas, bez riječi. Zašto ga se ne bojim? Zašto nemam loš osjećaj dok je pored nas? S Maksimom se nisam osjećala ovako.

"Kako si?"

Kratka rečenica, a reklo bi se jako bitna. Neznanac me pita kako sam, a muž.. ne muž, nije mi muž, rekla mi je Sofija, on nije pitao kako sam.

"Tko si ti?"

Uzvratim na njegovo pitanje. Spusti pogled na naše ruke, a onda ga vrati na mene koja sam čekala da opet vidim te.. oči.

"Ja sam Bartol."

On je taj.. za kojega mi je Sofija rekla da imam sina s njim? Ne sjećam ga se.

"Lukin otac."

Sklonim pogled sa njega jer sam počela osjećati neprijatnost. Ako je on otac.. znači li to da smo bili u vezi? Odmahnem glavom pa izgovorim.

"Ne sjećam te se."

Jesu li njegove oči poprimile dozu tuge? Možda mi se čini. Ne znam. Ovo nije moj život. Zašto mi je njegov dlan na obrazu tako.. prijao? Grijao me je. Možda zato što mi je hladno. Da, sigurno je to.

"Sjetiti ćeš me se nekada.. nadam se."

Podignem ramena ka gore, ali ih ubrzo vratim nazad. Ne znam hoću li te se sjetiti, ali znam da mi je prijatno s tobom.

"Luka je dobro."

Sada je prešao na drugu temu. Odgovaralo mi je. Želim znati sve o svome sinu što se dogodilo dok me nije bilo pored njega.

"Je li slušao?"

Klimne glavom uz osmijeh.

"On ne zna da ne sluša."

Sada se i na mom licu pojavio osmijeh. Lijepo je slušati kada ti netko govori lijepe riječi o djetetu.

"Vjerujem da mu je lijepo s tobom.. ipak si mu.. otac."

Jedva izgovorim riječi kojih me je bilo sram. Razlog nije bio taj što mu je on otac nego što se ne sjećam.

"Tako mi je rekla Sofija."

Opravdam se.

"A i ti.. prije nekoliko minuta."

Nije bio sretan zbog mojih riječi, ali sam ja bila iznenađena zbog njegovih. Spustio mi je dlanove na obraze i fokusirao poglede.

"Znam da me se ne sjećaš, ali uraditi ću sve što bude trebalo da me se sjetiš."

Klimnem glavom potvrdno.

"Volim te, princezo. Godinama te volim. Želim da pronađemo svoj mir.. napokon. Zaslužili smo ga obadvoje."

Srce mi je preskočilo nekoliko puta dok sam slušala riječi koje su mi grijale dušu bez obzira što nisam znala tko je ovaj čovijek ispred mene.. ali srce mi je govorilo da ga voli. Da li je moguće? Mogu li voljeti nekoga koga ne znam?

"Poslije svega želim da imamo jedno drugo i našu malu obitelj."

Oči su mu se napunile suzama, a onda mi se približio. Mislila sam da će me poljubiti, ali se odmakeo uz riječi.

"Oprosti."