Nova šansa - |Završena| #2

55. dio

■SOFIJA POV■

Maksimova informacija o Lindinom nejavljanju me navodi na samo jednu pomisao, za koju se iskreno nadam da nije tačno. Ona ne može da bude s njim poslije svega! Ne.

"Idemo je tražiti."

Kada se uvjerim da Luka spava, vratim se kod Maksima i odlučno izgovorim. Od sjedenja nemamo ništa, a od nade da će se javiti na pozive još manje. Trebam stvari uzeti u svoje ruke, a ako saznam da je bila s njim. Neće joj se pisati dobro!

"Ne želim Luku izgladati stresu, pozvati ću sestru da ga dođe pričuvati."

Odgovori mi sasvim jasno, ali to mi dokaže da ću izgubiti još vremena. Možda ću im još vremena dati, a ne smijem. Hitno je moram pronaći, a Maksimu neću ništa da govorim o svojim mislima. Bolje je da živi u nadi da se zadržala negdje u radnji nego da misli kako je s ocem djeteta koje je ostao čuvati.

Luka nije ni za šta kriv niti želim da ga krivim, on je beba koja je nevina. Možda je jedini pored Maksima nevin u čitavoj ovoj situaciji. Za sebe ne mogu da kažem isto što i za njih jer sam izdala dečka do kojeg mi je stalo.

"Ne javlja mi se ni Katarina."

Frkne iznervirano pa dlanovima prođe kroz kosu i ispuše zrak kroz zube. Nikada prije nisam vidjela Maksima u ovom stanju, čak je smireniji bio kada se Linda porađala. Slegnem ramenima na njegovu rečenicu pa začujem zvuk telefona.

Linda! Nadam se da je Linda i da nije bila s osobom koju ne mogu da podnesem. Moje nade se sruše kada osoba ispred mene izgovori.

"Katarina."

Nakon čega se odmakne od mene i ode razgovarati u kuhinju. Stojim na jednom mjestu i čekam vrijeme kada ćemo krenuti u potragu za Lindom, ali šta ako se potraga završi s mojim očekivanjem?

Pogledam u Maksima koji je stao ispred mene i pogledao me uz jednu kratku rečenicu, ali sasvim jasnu.

"Doći će Katarina."

Uzeo je jaknu s vješalice i obukao je potom se uputio do sobe, vjerovatno da se uvjeri kako Luka spava i da je s njim sve u redu. Maksim je osoba kakvu svaka ženska osoba u životu treba da poželi za oca svog djeteta. Pored njega nikada im neće apsolutno ništa nedostajati.

Drago mi je što su se upoznali i zbližili.. toliko da joj je stavio zaručnički prsten na ruku i s tim je obilježio kao svoju.. ali da li je zaista njegova na način koji prsten pokazuje? Voljela bih da jeste i da s njima bude sve onako kako on zamišlja. Bartol je ne zaslužuje i ne smije biti u njihovom životu.

Kucanje na vratima mi privuče pažnju te se okrenem i otvorim ih pa ugledam nepoznatu žensku osobu s druge strane. Ovo je vjerovatno djevojka o kojoj smo pričali prije nekoliko minuta. Brza je. Možda je i njoj stalo do odnosa između Maksima i Linde.

"Zdravo. Ja sam Sofija, Lindina najbolja drugarica."

Ispružim ruku ka njoj te kada je primi, shvatim da ova djevojka zrači pozitivnom energijom. Ljubazna je.

"Katarina, Maksimova sestra. Čula sam šta se dogodilo, nadam se da će te je ubrzo pronaći i da je s njom sve u redu."

Klimnem glavom potvrdno pa sačekam da se Maksim pozdravi sa sestrom, kako bi nas dvoje mogli krenuti u potragu za izgubljenom Lindom. Da li je izgubljena? Može li se to tako nazvati ili se Maksim uplašio bez razloga? Mislim, možda se uplašio bez razloga za njezin nestanak, ali svakako da se nije bez razloga uplašio ako je s onim monstrumom.

Sjednem na suvozačevo mjesto i počnem u mislima preturati lokacije gdje bi je mogli početi tražiti, ali prije nego što nešto kažem. Uzmem telefon i još jednom je pokušati dobiti.. i ovaj put je bezuspješno bilo.

"Samo da bude dobro."

Njegove riječi dovedu blage trnce u moje tijelo. Hoće li mu biti dovoljno da je dobro ako je vidi s njim? Šta će se onda dogoditi? Jesu li to misli koje su dovele trnce u tijelo ili se ipak radi o nečemu drugo.. da li se nekada neki dečko brinuo za mene kao što se Maksim brine za Lindu? Je li nekome stalo do mene kao što je njemu do nje?

Udahnem duboko pa brzo ispušem zrak iz sebe i pogledam cestu ispred nas koja je bila pusta.. kao i moj život bez njega. Hoće li mi nekada oprostiti?

"Ne znam ni gdje da idem."

Sada je on taj koji frkne ljutito ili bijesno, nisam mogla da razlikujem emociju i udari šakama od volan.

"Možda bi najbolje bilo da prvo odemo do njezine mame. Možda je tamo."

Njegove oči mi pošalju iskrice pa nastavi voziti ka smjeru kuće gdje je Linda odrasla. Ne znam odakle mi ova ideja, ali možda je tamo pronađemo. Maksim je vozio brže nego inače dok se u meni komešala nervoza s nestrpljenjem. Hoćemo li je pronaći kod mame ili ćemo nastaviti tragati za njom?

"Jesu li u dobrim odnosima?"

Njegovo pitanje mi prekine tok misli. Mislim da i nisu u najboljim odnosima, ali je možda otišla kod nje, iz tog razloga. Želi li Linda popraviti odnose s majkom? Ima samo nju, otac joj je mrtav, a uvijek je bila vezana za roditelje bez obzira kakva je situacija između njih i koliko je propatila.