Nova šansa - |Završena| #2

13. dio

■LINDA POV■

"Tko ti je dozvolio da mom djetetu dadneš ime?"

Nije me zanimalo što sam u bolnici, glas je bio povišen i nisam namjeravala da ga stišam. Gledao je u mene, s čekanjem šta ću sljedeće da kažem. Imala sam mnogo toga, ali ne može se riječima opisati ono što mi je uradio.

"Otiđi nam iz života. Ne želim nikada više da te vidim."

Sjednem i rukom pokažem ka vratima da izađe, ali ostane sjediti.. mirno.. što još više poveća nervozu u meni.

"I nikada više nemoj da te vidim ni blizu nas."

Klimne glavom kao da razumije moje riječi, ali onda mi odgovori i riječima.

"Dao sam mu ime Luka."

Šamar! Njegove riječi su me ošamarile. Ime koje sam mu željela dati, dao mu je i Maksim, a šta sam mu sve rekla.. koliko pogrdnih riječi sam mu izgovorila. Bez validnog razloga. Zatvorim oči na trenutke, nakon što okrenem glavu od njega.

"Znam da si govorila kako ćeš mu dati to ime pa nisam htio da imaš proceduru oko toga.."

Svaka riječ je bila sve tiša i tiša, a onda okrenem glavu prema njemu te nam spojim poglede. Oči mu se cakle.

"Oprosti.."

Hoće li jedna riječ biti dovoljna da mi oprosti sve što sam mu rekla?

"Ne znam se kontrolirati.."

Slegnem ramenima, ne znajući više šta da kažem. Na trenutke spustim pogled ka njegovim rukama, a onda ih uzmem u svoje dlanove i vratim pogled na njegovo plavetnilo od očiju.

"Mnogo toga nisi zaslužio što sam ti priredila.. zapravo.."

Trenutci neugodne tišine su nastupili dok sam tražila odgovarajuću riječ koju ću mu uputiti. Zar postoji takva nakon svega što sam mu priredila? Kakva sam ja to osoba kada konstantno povrjeđujem osobu koja sve radi da bi meni bilo bolje, a sada i mom sinu..?

"Skoro sve što sam ti uradila, bilo je pogrešno."

Njegov blagi stisak na rukama mi je dao podršku da nastavim dalje.. iako sam sigurna da mu to nije bila namjera.

"Želim ti se zahvaliti na svemu što si uradio za nas.."

Spustim ruku na stomak i onda shvatim da moja beba više nije u meni nego će za nekoliko sati biti u mom naručju. Porodila sam se.

"Dvoje."

Njegov slobodan dlan, završi na mom obrazu te nježno pređe nekoliko puta palcem dužinom obraza. Stavljajući fokus na oči. Pogledi su se stapali, a u mom trbuhu su počeli leptiri da lepršaju.

"Izvini. Žao mi je zbog svega što sam ti uradila.. ne samo danas. Svaki dan koji sam ti uništila."

Sada mu se palac zaustavio na mojim usnama.

"Možda tvoje ponašanje nije bilo u najboljem redu, ali tvoje prisustvo je sasvim dovoljno da budem sretan."

Pogled mi se s njegovih očiju spusti na usne koje poželim okusiti. Možda će mi se svidjeti.

"Nikada ne bih uradio ništa loše ni tebi, a ni malenom.. Linda. Nemam pravo da mu protiv tvoje volje dadnem ime. Znao sam da ćeš ga tako nazvati pa.."

Nisam mu dozvolila da završi rečenicu. Približim mu se iako me je stomak zabolio, toliko da sam morala zatvoriti oči i na trenutke se zaustaviti, ali onda sam nastavila do njegovih usana i učinila baš ono što je dugo čekao.. a možda sam i ja, samo nikada nisam htjela da priznam.

Dočekao je poljubac bez da se bunio, ruke spusti na moje obraze i vješto počne da mi ljubi usne. Možda nije pravo mjesto za ovaj poljubac, ali bitno je s kim se dogodio, a ne gdje. Zar ne?

"Ššš."

Kada sam se odmakela od njega i željela da kažem, zaustavio me je. Prst je spustio na moje usne, što me je natjeralo da se naježim. Gledamo se u oči dok želja za ponovnim poljupcem raste sve više i više.

"Glupa sam."

Ipak sam izgovorila, često radim protiv njega, ali ne mogu protiv sebe. Možda se nekada i promijenim. Odmahne glavom.

"Ne govori to jer nisi to što kažeš."

"Uvijek se nagovorim pa tek onda čujem istinu."

"Ne brini se. Razumijem te."

Pitam se, kako može da razumije osobu poput mene? Koliko sam ga samo puta napala, nagovorila se svega i svačega, a tek onda shvatila da sam pogriješila.. koliko sam ga puta odbila, a nije zaslužio?

"Ovo je za tebe."

Odmakne se od mene pa s ormarića dohvati buket crvenih ruža i ukrasnu vrećicu.

"Čestitam još jednom na rođenju sina."

Suze mi se skupe u očima, ali ovaj put od sreće pa ga uhvatim za ruku uz riječi.

"Želim da budeš uz nas. Želim da budeš dio naših života."

Riječi imaju preveliko značenje. Nije zaslužio da život provede uz ženu koja ima dijete s drugim čovjekom.

"Možda ove riječi zvuče lo.."

"Ove riječi zvuče prelijepo i hvala ti što si ih uputila baš meni."

Nije mi dozvolio da završim rečenicu do kraja.. izgleda da je znao šta ću reći.

"Rado ću prihvatiti ponudu sa zadovoljstvom."

Približi mi se te ostavi poljubac na moje čelo i u tom trenutku čujem kucanje na vratima pa se odmah okrenem ka njima.