Nova šansa - |Završena| #2

45. dio

■LINDA POV■

Oči u oči s osobom koju sam voljela najviše. Ocem moga djeteta. Vrijeme je stalo, a i ja zajedno s njim. Oči tamne poput noći su me gledale dok mi je tlo podrhtavalo pod nogama.

"Bebe.."

Nakon više od godinu dana čujem njegov glas, nadimak kojim me je oslovljavao čitavu vezu. Pokušala sam ostati hladna i daleka jer samo takva trebam biti pred njim. Korak po korak i stali smo jedno ispred drugog. U očima mu se vidjela tuga, razočarenje i povrijeđenost.

"Napokon sam te pronašao."

Šta mu znači ova prva riječ? Koliko me je to puta tražio..? Je li Sofija upućena u ovo? Progutam kneglu kako bih oslobodila glasne žice da proizvedu barem jednu riječ.

"Kako si?"

Pokuša mi prići još bliže, ali raširim dlan te ga okrenem prema njemu i na taj način spriječim njegovo kretanje. U mislima mi je Maksim i kako ne smijem uraditi ništa što će narušiti naš odnos.

"Skloni se."

"Ne mogu se skloniti. Ovaj trenutak sam čekao previše dugo."

Odmahnem glavom, pokušavajući sakriti nervozu. Šta ako ode kod Sofije i vidi Luku, šta ako mi ga pokuša uzeti? Ima bolje uslove za njega nego ja. K vragu!

"Slušaj! Ako mi samo pokušaš uzeti sina, biti ću spremna da te ubijem."

Mržnja je izbijala iz mene, a njegovi oči nisu sklanjale pogled sa mene.

"Kako nam se zove sin, bebe?"

"Ne treba te zanima, Bartol. Imamo mir i ne želimo da nam ga pokvariš."

Podigne obrvu visoko na čelo te se ironično nasmije uz dodavanje riječi.

"S kim ste pronašli mir?"

"Jedno s drugim."

Kratko odgovorim. Ne želim Maksima miješati u ovo jer ne želim da on ima probleme zbog mene. Samo želim da se ovaj trenutak nije desio.

"Čuo sam da imaš novog momka, da si sretna s njim.."

Od koga je čuo? Sofija mu nikada ne bi rekla ništa vezano za mene i Luku, sigurna sam u to jer nas ona cijelo vrijeme štiti od njega. Čak i da su se sreli, rekla bi mi. Ne bi tako veliku stvar sakrila od mene.

"To nije tvoja stvar."

"Jeste, o itekako jeste. Moj sin je s tobom."

"Sada si se sjetio da imaš sina? Kako te nije stid izgovoriti takve riječi."

"Cijelo vrijeme znam da imam sina, ali mi tvoja drugarica nije dozvolila da vam se približim."

Tvoja drugarica!
Tvoja drugarica!
Tvoja drugarica!
Sofija je znala da nam se Bartol pokušava približati, ali mi nije rekla. Odakle joj pravo? Kako se usudila bitnu stvar da mi sakrije i prećuti? Znala je koliko sam željela to, znala je koliko bi mi značilo da ga vidim, a šta je ona radila? Sakrila ga je od mene. Uradila je sve kako bih dozvolila Maksimu da mi se približi dok je otac mog djeteta dobio zabranu da nam se približi.

"Linda, sada kada sam te pronašao. Ne želim te više izgubiti. Želim da upoznam svog sina.. našeg sina."

Glas ga je odavao, ni njemu nije svejedno što ovdje stojimo, pod ovakvim okolnostima.

"Ali neću ti dozvoliti da mi ga uzmeš."

"Ne brini se. Neću uraditi ništa što će te povrijediti."

"Ne vjerujem ti."

Ljudi koji su prolazili, često su gledali na nas. Privlačili smo pažnju, to nije ono što sam željela. Ne želim da se razgovor o mom djetetu vrši ispred drugih ljudi. Njega želim čuvati od drugih!

"Povrijedio si me već jednom."

"Nisam samo tebe. Povrijedio sam nas obadvoje, bebe. Misli mi nisi napustila ni na trenutak."

"Lažeš! Savršeno lažeš kao i uvijek. Želim da nam se ne miješaš u život."

Koliki intenzitet istinitosti nose moje riječi? Da li bih smjela na poligraf stati i izgovoriti ono što sam sada? Nije ni bitno.

"Vi ste moj život, bebe."

Njegov dlan završi na mom obrazu, a tijelo se naježi toliko da sam na trenutke zatvorila oči zbog jačine koja mi je obuzela tijelo. Odavno sam trebala prestati reagovati ovako prema tebi, ali izgleda.. naglo otvorim oči i gurnem ga te prođem pored njega. Sreća je bila na mojoj strani. Taksi se nalazio odmah ispred mene te sam ušla i rekla mu gdje da vozi.

Ovaj susret ću smatrati da sam sanjala jer se ne usudim ni sebi, a ni drugima priznati da smo se sreli nakon mnogo vremena. Možda je bolje što mi Sofija nije rekla da nas želi vidjeti jer tada ne bi bilo Maksima u mom životu.. ali jesam li doista sretna zbog toga ili bih voljela da je situacija drugačija?

Jedno je bitno. Bartol mora izaći iz naših života jer Luku neću dati ni pod cijenu života. Prije ću ubiti Bartola nego što ću mu dozvoliti da mi odvede dijete. Moj Luka će ostati pored mene.