Nova šansa - |Završena| #2

36. dio

■BARTOL POV■

Znam da nije lijepo od mene što sam izašao, ali stanje u firmi je zahtjevalo moje prisustvo. Morao sam otići i riješiti, nisam stigao da mu javim no opet mislim da to nije razlog zbog kojeg bi se ljutio.

"Ne znam kako ćeš ovo shvatiti, ali moram ti reći."

Kada smo sjeli u kafić, počeo je s razgovorom. Marta je poslušno ležala u svojim kolicama te se borila da ne zaspe. Imam sreće što je jako mirna beba i što ne pravi probleme. Dobro, možda je rano da pravi probleme, ali vidjeti ćemo za nekoliko mjeseci i godina.

"Slušam te."

Odgovorim mu. Pažnju čvrsto fokusiranu držim na njemu dok čekam na riječi koje će mi dati objašnjenje njegovog ponašanja i izraza lica. Spusti pogled kratko na stol te ga podigne ka meni i u jednom dahu izgovori.

"Dijana mi je ponudila da imam odnos s njom."

Nekoliko trenutaka tišine.
Razmišljam trebam li se nasmijati ili zapitati šta će sljedeći uraditi ako je došla do toga da želi spavati s mojim bratom.

"Nisam joj dao povoda. Vrijeme sam provodio s Martom."

Teodor je počeo da se pravda, kao da mu ne vjerujem, kao da ga ne znam. Pogled vratim na njega te ga zaustavim u daljem izlaganju rečenica.

"Znam da nisi. Ne trebaš mi se pravdati."

Otpuše zrak kroz zube pa odmahne glavom nervozno. Žena koja ti se kune u ljubav, čim joj nisi u blizini, zatraži tvog druga? Ima li smisla.. no svakako sam znao da je sa mnom samo zbog koristi. Nikada joj nisam vjerovao jer takvoj osobi se ne može ni vjerovati.

"Zamoliti ću te da me više ne zoveš kod sebe."

Njegove riječi su donijele previše hladnog zraka između nas. Atmosfera je spala ispod nule, kao da smo obadvojica izgubila moć govora. Klimnem glavom potvrdno, svjestan da ću izgubiti sve osobe u svojoj okolini zbog nje.

"Ne znam zbog čega se ne razvedeš od nje. Istina je svakako izašla na vidjelo. Nemaš razloga da ostaješ s njom."

Svaka riječ je istina, ali dobro je pitanje, zbog čega ne predam za razvod braka.?

"Želim saznati Lindin broj."

Nisam želio nastaviti razgovor o Dijani. Prešao sam na drugu temu. Istu onu temu zbog koje noćima ne spavam. Koja mi ne da mira. Moram doći do Linde i sina, na bilo koji način.

"Ni Lindi neće biti drago kada sazna da si još uvijek s Dijanom."

Teodor je nastavljao spominjati Dijanino ime, čak i u kontekstu s Lindim. Nisam želio slušati o njoj jer koju god riječ da kažem o njoj. Neće je moći opisati.

"Sve je moglo biti drugačije."

"Ali nije. Sadašnjost nije onakva kakvom sam je zamišljao."

"Zato što si izabrao pogrešan pravac. Put koji te nije vodio do sadašnjosti kakvu si želio nego u potpuno drugačiju."

Klimnem glavom potvrdno te se ironično nasmijem. Šta bi bilo da sam izabrao drugačije? Kakav bi mi život bio sada da nisam izabrao stranu roditelja.. da sam izabrao Lindu i našu ljubav?

"Mogao si imati život kao iz bajke da si izabrao ispravnu stranu."

"Koliko godina ćeš me kriviti zbog toga?"

Nisam više mogao izdržati svakodnevno prigovaranje i razgovor o tome kako sam kriv za sve što mi se dešava u životu. Uništava me. Razbija na što sitnije dijelove.

Teodorov pogled u daljini, natjera i mene da pogledam. Prestanem disati na trenutke dok gledam prizor ispred nas. Linda i Maksim se čuvaju za ruke dok Sofija hoda zajedno s njima, s Lindine strane i gura kolica u kojima je moj sin. Kao skamenjen ostajem sjediti i gledati prema njima koji su išli niz ulicu, okrenuti nam leđima.

Da li me je vidjela i zbog toga ga uzela za ruku, kako bi me napravila ljubomornim? Ne može da voli drugog! Ne smije biti sretna s njim.. ostala je ista, možda samo s kojim kilogramom više. Srce mi prijeti da će iskočiti iz grudnog koša, a slana tečnost na obrazu me podsjeti da sam u kafiću. Brzo obrišem obraz na koji je nekontrolirano sišla, ona jedna izdajnička suza.

Udahnem duboko pa kada ih u potpunosti izgubim iz vida, pogledam u Teodora koji je već gledao u mene. Sofija barem nije prošla s drugim momkom, čuvajući se za ruke ispred njega.. nego s mojim djetom. Imao je mnogo ljepši prizor nego ja.

"Ovo nisam očekivao."

Otpijem gutljaj hladnog piva, koje uopšte ne znam kako se našlo na našem stolu pa udahnem još jednom duboko i pogledam u Martu koja je zaspala.

"Znao sam da će ti trebati."

"Nakon dugo vremena je vidim i tada je vidim s njim."

Mržnja mi je izbijala iz glasa.
Ljut sam na sebe što sam dozvolio da pusti drugog u svoj život, ali neće se završiti na ovom! Obećavam.