Nova šansa - |Završena| #2

92. dio

■LINDA POV■

Sofija me uzme za ruku pa klimne glavom, ali nastavi voditi razgovor, povremeno sklanjajući pogled sa mene na Teodora koji je sjedio do mene, a Bartol na fotelji s Lukom. Pridružila nam se i Katarina.. ali Sofija nije prekidala svoj razgovor, bez obzira što je došla njegova sestra.

"Maksim je htio da se zaljubiš u njega, samo zbog toga da ti se može približiti dovoljno blizu da nikada ne pomisliš kakve su mu namijere. Trebala si ga zavoljeti i onda bi te ubio. Da, ubio bi te!"

Svaka dlačila na koži je našla svoje mjesto visoko u zraku, a usta su mi se osušila. Mislim da ću se onesvijestiti.. srušiti ću se. Znala sam da me je prevario, ali nisam znala da me želi ubiti. Ubiti? Odzvoni mi u mislima, a onda stisnem Sofiju jače za ruku.

"I ne samo tebe.. želio je da i Luka ode s tobom."

Usne mi se razdvoje, a suze nakupe u očima. S kim sam živjela mjesecima, za koga sam se trebala udati? Odmahnem glavom.. i pogledam u Katarinu koja je stojila s druge strane stola, ali naspram mene.

"Istina je.. nažalost."

Spusti glavu nakon što mi odgovori.

"Katarina?"

Izgovorim njezino ime s nadom da će reći kako je laž. Ne želim prihvatiti da je ovo istina što čujem.. ali ona samo klimne glavom te mi još jednom potvrdi da Sofija govori istinu.

"Ali.."

Pogledam u Sofiju i nagnem se na nju tako da je zagrlim. Odmah me je primila u zagrljaj i prstima počela šarati po mojim leđima.

"Ššš."

Tješi me.. ali onda se odmaknem od nje kada čujem poznate riječi.

"Mislim da bi dobro bilo da ih prijavimo."

"Sofija, ti bi samo nekoga da prijavljuješ."

Kratak osmijeh mi je ukrasio lice, a onda se i njezin ocrtao. Znale smo o čemu govorim.. možda samo nas dvije, a drugi su mogli nagađati.

"Znala sam da nekoga trebam prijaviti, ali nisam znala da se ta osoba nalazi preko puta mene kada sam govorila o tome."

Pokuša se opravdati, ali kroz osmijeh, uz slijeganje ramenima. Da li je ona rekla u množini kako ih želi prijaviti ili mi se učinilo? Možda nisam dobro čula, ali želim se uvijeriti.

"Koga bi sada prijavila?"

"Maksima i Dijanu. Prijaviti ćemo ih."

Sada Sofija pogleda u Katarinu, a ja pogledam u Bartola. Klimnuo mi je glavom. Maksim i Dijana su smislili plan, ali kakav? Odmahnem glavom kao da želim sebi odgovoriti na pitanja. Ne želim znati o kakvom dogovoru se radi.

"Ići ću i ja na policiju."

Nisam mogla vjerovati šta čujem. Katarina želi prijaviti svog brata.. ali kako su oni saznali za to sve? Želim li znati ili ipak želim mir koji dugo vremena nisam imala..?

"Može i bez toga."

Oglasim se pa dobijem sve poglede.

"Neka žive svoj život daleko od nas."

"Ne mogu proći nekažnjeno, Teodor mu je dao jedan dio, a za drugi ću se pobrinuti lično ja.."

Pokaže prstom na sebe pa nastavi rečenicu.

"Budeš li se naljutila zbog toga na mene, slobodno, ali ovaj put me nećeš spriječiti.. ako već onda jesi."

"Spriječila sam te zato što me.."

Pogledam u Bartola i vidim kako mu Luka počinje spavati u rukama.

"Bartol me nije kindapovao, svojevoljno sam otišla s njim."

Sada smo se svi nasmijali. Bilo je vrijeme da kažem istinu svojoj najboljoj drugarici. Dugo vremena smo imale sukob među mišljenjima, ali izgleda da se i saobraćajka trebala dogoditi kako bi istina izašla na vidjelo te da nastavimo naše prijateljstvo bez laži i oklijevanja.

"Sumnjala sam na to."

Uštine me blago za obraz, a onda ustane i obrati se Bartolu.

"Sutra idemo u stanicu."

Tada pogleda u Katarinu.

"Katarina, Teodor i ja. Čuvati ćeš mi Lindu sve dok ne vidim Maksima i Dijanu iza rešetaka, a onda ćeš je moći ponekada i ostaviti samu."

"Ne brini se.. ali želim i ja da idem s vama."

"Ne želim se mnogo miješati, ali znam kolika je ljubav između vas dvoje. Potrebno vam je vrijeme samo za vas. Složiti ću se sa Sofijom i otići ćemo."

Katarina mu se obraćala, a kroz mene je svakim novim momentom prolazila nervoza jer mu se obraća druga djevojka.

"Ne brini, brate."

Teodor dođe do njega pa mu spusti ruku na rame. Ne želim se miješati jer svakako šta god da kažem. Biti će kako oni odluče.

"Čuvaj mi drugaricu."

Izgovori Sofija pa pogleda u Bartola i uzme Teodora za ruku, uz jedan poljubac na Lukinoj ruci. Meni samo mahne te izađu iz kuće.