Nova šansa - |Završena| #2

37. dio

■LINDA POV■

Ono o čemu sam uvijek maštala, sada prolazim kroz to, samo s drugim čovjekom jer onaj čovjek koji je bio u mojim željama je pored druge žene, sretan i nasmijan. Kada je otišao, odnio je sa sobom pola moje duše i nikada je nije vratio. Čak se nije ni okrenuo za mnom, samo me je hladno otjerao od sebe, izbacio iz svog života.

Period poslije njega smatram najgorim dijelom svog života, iako ih je bilo mnogo teških, nijedan period se ne može porediti s tim. Čak ni onaj kada sam izgubila oca, možda zbog toga što moj otac nije bio otac kakvog treba da ima svaka osoba u životu.

Nekada se zapitam kako bih preživjela Bartola da nije bilo Sofije? Kako bih preživjela to što me je ostavio trudnu i otišao drugoj da je oženi. Zauvijek ću biti zahvalna svojoj najboljoj drugarici, mom Luki, ali i Maksimu koji nije otišao od mene bez obzira koliko sam ga puta tjerala. Ostao je pored mene i Luke, dokazujući iz dana u dan, kako nisu svi muškarci isti.

Poklonio mi je mir, prihvativši Luku i mene kao da smo njegovi, a nije tražio ništa zauzvrat. Čak nije ni tražio da se bolje ponašam prema njemu. Znam koliko su ga neke stvari bolile, ali ni tada nije pomislio da me opomene. Gutao je i prelazio preko svega. Kaže da mu se isplatilo svakog živca koji je izgubio zbog mene.

Nekontrolirano osmijeh mi se otme s usana dok sjedim skupljena pored Maksima, naslonjena na njegovo rame, praveći se da gledam film, zajedno s njim i Sofijom koja sjedi na fotelji. Luka mirno spava u sobi.

"Lin..?"

Dozove me Sofija pa nam spojim poglede. Zategnute crte lica su prikazivale ozbiljnost. Zbog čega?

"Jesi li dobro?"

Podignem obrvu, i dalje ne razumijem šta se dešava. Maksim je također gledao u mene i čekao šta ću reći.

"Dobro sam. Šta je bilo?"

"Gledaš li film?"

Sofijina rečenica mi približi situaciju.

"Jer djevojka je umrla, a ti se smiješ."

Otpuhnem nervozno kroz zube i odmahnem glavom lijevo pa desno. Shvatili su da nisam gledala film, o kako su me samo provalili, a ja sam inzistirala da gledamo film.

"Razmišljala sam o nečemu."

"Čim je bio osmijeh na licu, jasno mi je da se radi o nečemu dobrom."

Klimnem potvrdno na Maksimove riječi pa se vratim u prvobitni položaj. Naslonim se na njegovo rame i počnem gledati film dok su me njegove ruke grlile u zaštitničkom zagrljaju. Osjećam se sigurno.

Sofija nas je nekoliko puta krišom pogledala i na njom licu se ožario osmijeh. Uvijek je navijala za njega, željela je da budemo zajedno, što se na kraju i ostvarilo. Bila je u pravu! Sretna sam s njim.

"Kada ćemo uživati u vašim zarukama?"

Njezino pitanje je razbilo tišinu. Maksimu se slatki osmijeh pojavio na licu, a u meni pitanje. Želim li se zaručiti za njega..

"Nikada nisam o tome razmišljala."

Odgovorim iskreno na njezino pitanje jer do sada nisam ni pomislila da možemo biti zaručeni. Maksim je dobar materijal za brak, ali da li je to prava osoba za mene..?

"Šta ti kažeš, Maksime?"

Pogledam u njega pa i u mraku, primijetim sjaj koji mu se oslikava u očima.

"Kada bih se samo mene pitalo, mogao bih je zaručiti odmah."

Osmijehnem se kratko, svjesna ljubavi koju mi pruža.

"Morati ćemo nagovoriti Lindu."

Poslije njezinih riječi se nasmijemo sve troje. Gurnem malo Maksima u stranu te se okrenem prema Sofiji.

"Trebati će ti dugo vremena da me nagovoriš."

"Ali neću te trebati nagovarati. Njegova ljubav je dovoljno jaka da će te zadržati pored njega čitav život."

Slagati ću ako kažem da Sofijine riječi nemaju dozu istinitosti. Ljubav koja dolazi od Maksima je toliko jaka da me tjera na stvari za koje mi je volja nekada ravna nuli. Pokreće me. Život mi je okrenula u totalnom smjeru.

"Možda i mi stanemo na taj ludi kamen ubrzo."

Tiho se osmijehnem i pomislim na taj dan. Dan koji bi označio da sam Bartola zauvijek izbacila iz svog života, a iz srca? Linda! Prekorim sama sebe. Opet razmišljaš o njemu, a ne bih trebala.

"Ništa dok kuma ne potpiše!"

Malo glasnije, a veselo izgovori potom spusti dlan preko usta.

"Nisam namijerno. Izvinjavam se. Valjda neću probuditi Luku."

Maksim i ja se nasmiješimo, a ona ode da provijeri spava li Luka ili ga je probudila. Pretpostavljam da je Luka nije niti doživio, ali ta njezina reakcija je toliko slatka. Kako ga samo voli.