Nova šansa - |Završena| #2

44. dio

■LINDA POV■

Nisam dugo otišla u grad, a davno sam trebala. Danas se trebam naći i s mamom na ručku, dugo se nismo vidjele, a za to vrijeme Luku će čuvati Sofija jer Maksim je otišao na posao, nisam mu htjela govoriti jer bi on ostao s Lukom i ne bi otišao na posao. Sofija je rekla da ga donesem pa sam to uradila.

"Tetkino!"

Uzme ga odmah kada nas je vidjela, kao da ga nije vidjela godinama, a ne dva dana. Njezina ljubav prema njemu je velika i sa sigurnošću mogu reći da je postala osjećajnija otkako se rodio Luka. Skloni se s vrata, zajedno s njim u naručju, kao da ja ne postojim. Nasmiješim se tome.

"Danas ćemo se igrati, a mama neka radi."

Pogleda u mene i osmijehne se.

"Izgleda da si ga se poželjela."

"Previše."

Sjedne pored mene i poljubi me u obraz.

"Hoćeš li nam napraviti kavu, barem na brzinu da je popijemo jer ti imam nešto za ispričati?"

Prevrnem očima. Jučer je bila s onim kako ga ona zove, biznismenom, čak mu ni ime nisam zapamtila. Toliko mi je bitan u životu, naravno.

"Slušam te."

"Ništa kava, znači.."

"Kada se vratim, piti ćemo je, obećavam."

Luku nije puštala iz ruku, ali su riječi počele slikovito da mi objašnjavaju dešavanja.

"Išla sam na frizuru pa na šminku. Znaš mene, moram da se sredim. Onda smo izašli vani. Otišli smo na večeru."

Gledala sam u nju, pokušavajući na licu pronaći bar jednu iskru sreću zbog izlaska s njim, ali je nije bilo. Čudno. Željela je da izađu, da ga osvoji.

"Idiot me je odveo u šumu i na silu pokušao da ima nešto sa mnom."

Frkne ljutito, a moje oči se rašire, usne razdvoje, disanje ubrza.

"Idiot!"

"Pobijegao je čim sam rekla da sam zvala policiju."

Nasmije se, a bijes u meni počne da raste sve više i više.

"Kako si se vratila kući? Zašto me nisi nazvala?"

Par trenutaka tišine, pogled ka podu, a onda riječi koje nisam očekivala.

"Nazvala sam Teodora."

Mislim da sam ipak trebala napraviti kavu, čisto da me ima nešto smiriti jer od iznenadnih šokova mogu da se onesvijestim. Što neće biti dobro, isključivo jer mi je sin ovdje.

"Došao je po mene."

"Naravno da je došao. Ipak je to Teodor."

Osmijehne se i poljubi Luku.

"Šta je onda bilo?"

"Išlo smo kod njega.. mislim, ja sam željela da idem kod njega."

Podignem obrvu visoko, Sofija je izgleda pogazila ponos, prvi put u životu. Šta je bilo dalje s njima? Jesu li se pomirili? Voljela bih da jesu jer znam da će je Teodor čuvati.

"On je jedini momak za kojeg znam da će uvijek biti tu za mene, koliko god da je situacija teška i da ne pričamo, čak ne moramo biti ni u kontaktu."

Klimnem glavom potvrdno, samo da zna kako je slušam.

"Sinoć sam shvatila koga sam imala u životu, ali isto tako koga sam otjerala od sebe zbog propalice koja ima možda malo više novca od Teodora, ali duša mu je nula."

Je li Sofija shvatila da sreću ne čine novci nego ljudi koji su uvijek tu za tebe? Teodor je situiran, ima dovoljno novca za sve što mu treba, čak i da mu ostane, ali njoj je bilo malo bez obzira što i ona ima novca koliko želi. Zato je pronašla random osobu za koju je mislila da će se preko nje još više obogatiti, a onda je ostavila i Teodora zbog njega.. da bi na kraju je iskoristio. Nekada se zaista pitam kako može tako da razmišlja.

"Šta je s tobom i Teodorom?"

Otpuhne nervozno i kratko odgovori.

"Ništa."

"Kako ništa?"

"On ne želi da budemo u vezi, mislim.. razumijem ga. Povrijedila sam ga. Ipak je pristao da budemo prijatelji."

Svaka mu čast jer treba pružiti ruku prijateljstva osobi koja te je varala, a potom ostavila zbog dečka s kojim te je varala. Ona jeste moja najbolja drugarica, ali nije u redu što je uradila Teodoru.

"Mislim da ću se potruditi oko njega, da se pokušamo vratiti na staro."

"To bi ti bila pametna odluka jer je Teodor jako dobar dečko."

"Kasno sam shvatila."

"Idem sada. Trebam obaviti neke stvari, prije nego što se nađem s mamom."

Ustanem s kreveta, poljubim Luku i Sofiju te im mahnem kada krenem. Ovo je prvi put da ću ostaviti Luku na malo duže vremena i osjećam se prazno.. kao da mi fali dio duše. Siđem niz stepenice, a kada vidim osobu koja me čeka ispred ulaza. Krv mi se sledi u venama.