Nova šansa - |Završena| #2

31. dio

■SOFIJA POV■

Susret s Bartolom mi nije trebao, ali kada se već dogodio. Trebala sam mu pokazati gdje mu je mjesto i da u našem životu nije, neće nikada ni biti. On je davno izašao i izgubio čast da nam pripada.

"Moraš li uvijek kasniti?"

Poprijeko me pogleda, razumijem zašto je ljuta, ali ubrzo se nasmiješi i primi me u zagrljaj. Ne možemo biti ljute jedna na drugu, ma koliko god veliki razlog bio. Linda ne voli kašnjenje, a tek da joj kažem da sam stojala ispred njene zgrade i svađala se s Bartolom. Šta bi tada mislila?

Uđem u stan te se izujem, a ona prođe pored mene i ode u dnevnu gdje su se Maksim i Luka igrali. Nisam očekivala da će se zbližiti s Lukom, na tako brz način, ali njegova duša zrači pozitivom pa ni ne može biti drugačije. Linda sjedne pored Maksima i Luke, a ja na fotelju tako da sam imala ispred sebe predivan prizor.

Izgledaju poput prave obitelji. Tko bi rekao da nisu? Osmjehne mi se Linda kada nam se pogledi spoje. Maksim je ljuljuškao Luku, koji je u nekoliko minuta zaspao. Nisam željela razgovarati, niti pitati kojim povodom se organizirao današnji ručak.

Linda uzme Luku iz Maksimovog naručja te ga odnese u sobu, a Maksim se samo blago nasmiješi prije nego što mi pokaže rukom da sjednem za stolom.

"S obzirom na tvoje kašnjenje, Luka se uspavao."

Znao je i on, koliko volim Luku te da je dio mene koji ne dam da netko poprijeko pogleda, a kamo li da dođe do opasnosti. Čak i onda kada bude veliki dečko, neću dati na njega. Uljepšao mi je život!

"Zašto me čekate? Slobodno jedite."

Izgovori prije nego što sjedne pored Maksima koji je s osmijehom na licu dočeka. Situacija između njih se drastično promijenila. Postali su opušteni i sretni.

"Nego, zanima me razlog ovako lijepom ručku?"

Strpljenje je isteklo, više ga nisam imala ni na minimalnoj razini. Pitanje je samo skliznulo s usana i otišle u atmosferu između nas. Oni su se samo pogledali i blago osmijehnuli jedno drugom.

Linda se više smješka kako je Maksim pored njih, na njoj se jasno vidi da ima elana za život. Ustala je nakon Bartola, s naučenom lekcijom i osmijehom na licu. Osmijeh koji bi uništio njegov život da ga vidi.. ali ne smiju se sresti. Njihov susret neće donijeti ništa dobro.

"Pa.."

Linda je započela, ali je ubrzo zastala i pogledala u Maksima te su njihove riječi izašle u isto vrijeme.

"Počinjemo živjeti zajedno!"

Granicu njihovog radovanja je prešla granica moje iznenađenosti, ali i sreće. Na trenutke nisam imala snage bilo šta da kažem, kao da me je netko zaledio u trenutku. Šokirana sam. Nepomično gledam u njih potom udahnem duboko i uzmem čašu s vinom koju mi je nasuo Maksim prije nego što će doći Linda.

"Možda je malo rano, ali.."

"Ne, ne. Nisam ni pomislila na to, Lin."

Prekinem je jer ne želim da misli kako ću je osuđivati. Nije za osudu. Ovo je razlog za slavlje, samo se bojim.. da im Bartol neće uzdrmati sreću. Nećemo mu dozvoliti!

"Obradovali ste me.. zaista, jeste!"

Na njezinom licu vidim olakšanje potom kaže rečenicu koja kod mene izvuče osmijeh, ali kod Maksima još veći.

"Nakon mnogo vremena sam pronašla mir pored njega, Sofija. Iskreno, nisam se nadala ovom razvoju situacije, ali kada se već dogodio, ne trebam ga zaustavljati."

Klimnem glavom potvrdno, tako joj pokazujući da je jasno slušam, a njegova ruka tada pronađe mjesto na njezinoj ruci. Mnogo su mi slatki zajedno.

"Želim da pružim novu šansu sebi, ali i Luki. On najviše od sviju zaslužuje da bude sretan."

Nakon što završi, odlučim nastaviti razgovor pomno prateći njezinu mimiku lica.

"Sretna sam zbog vas, Lin. Luki će Maksim biti bolji otac od.."

Zastanem jer ne želim govoriti njegovo ime. Bartol nije bio loš, ali Dijana ga je pokvarila. Taj dečko više nije onaj Bartol kojeg sam poznavala.. no sam je birao takav život, sada neka uživa u njemu i nas ne da, neka nam se ne približava. Biti će bolje za sviju.

"Potruditi ću se da ga učinim sretnim."

"On je već sretan što ima osobu poput tebe u životu, Maks."

Odgovori mu s iskrenim tonom glasa i istim takvim osmijehom. Mogla bih samo da ih gledam i apsolutno ništa ne kažem. Sada kada je Linda sretna, vrijeme je da poradim na svom životu. Kako je Teodor, gdje je on sada? Da li je našao novu djevojku, voli li je kao što je volio mene?

Misli su me odvukle njemu dok sam gledala u zaljubljeni par ispred sebe koji otvara usta, a nijedna riječ ne dolazi do mene. Jesam li se trebala drugačije ponašati prema Teodoru i mi smo nekada bili sretni.. ili sam ipak donijela ispravnu odluku tako što sam izabrala milionera?

Hoće li mi njegov novac, zajedno s mojim donijeti sreću? Ispuniti život? Ili će mi nekada nedostajati prava ljubav..?