Nova šansa - |Završena| #2

91. dio

■LINDA POV■

Čudno je bilo voziti se zajedno sa Sofijom, Bartolom i Teodorom kao prije, ali isto toliko je bilo ugodno. Naslonjena na Sofijino rame, na zadnjem sjedištu automobila. Gledala sam u Bartola čiji je pogled često bio upućen meni.. ali onda smo stigli ispred kuće. Udahnem duboko oa izađem iz automobila.

Sada ću upoznati Martu, kako će me prihvatiti, hoće li me dugo vremena gurati od sebe jer je navikla na drugu ženu pored Bartola? Komešala su mi se pitanja kroz misli, sve dok nisam osjetila snažnu ruku na dnu leđa uz pitanje.

"Jesi li spremna?"

Pogledam u Bartola koji je stojao tik uz mene. Blago se osmijehnem, pokušavajući izgledati što opuštenija, ali nisam bila. Unutra je Maksimova sestra.. k vragu. Viđala me je pored svog brata, a sada će me vidjeti s drugim muškarcem. Šta će misliti o meni? Je li joj Maksim već sastavio priču u koju vjeruje?

"Linda ako ne želiš.."

Nisam mu dozvolila da završi rečenicu. Okrenem se prema njemu tako da ga gledam u oči pa izgovorim.

"Želim."

Sofija i Teodor su nas čekali kod vrata, nisu željeli ući bez nas. Udahnem još jednom pa kroz nekoliko trenutaka uđem u kuću odmah poslije Bartola. Oči u oči s djevojkom kojoj sam trebala biti snajka. Gdje je moj sin.. i Marta? Prihvatim pozdrav ispružene ruke koji mi je uputila Katarina uz riječi.

"Ne trebaš se osjećati neugodno. Želim ti brz oporavak."

Ova djevojka je jako lijepa i ljubazna, šta ako se svidjela Bartolu ili on njoj? Mogu li prolaziti još jednom kroz sve isto kao prije? Ne. Ne mogu. Ne želim. Odmah ću otići ako posumnjam u nešto.

Katarina i Sofija su razmijenile zagrljaj uz došaptavanje, nisam čula o čemu razgovaraju, ali sam željela znati. Uđem u dnevnu pa na podu, na dekici ugledam dvije bebe kako se igraju. Jedna je bila moja, a druga.. i druga će biti moja.

Dođem do njih pa uzmem Luku u ruke te ostavim jedan poljubac na njegovom čelu, a onda ga vratim da se igra. Nije mu ništa nedostajalo, sada sam se uvijerila. Red je došao i na moj prvi kontakt s Martom koja se smješkala..

"Hej, malena.."

Pomazim joj rukicu koju veselo podigne, a onda se odlučim da je uzmem i spustim na prsa. Duboko u sebe udahnem njezin miris te na nekoliko trenutaka sklopim oči s nadom da ćemo nas dvije povezati. Zaboravila sam na sve oko nas, sada sam bila posvećena njoj i nije me zanimalo o čemu oni razgovaraju.. ali muški glas me natijera da otvorim oči.

"Divne ste."

Držao je Luku u zagrljaju i sa sjajem u očima gledao u nas dvije. Uzvratim mu osmijeh, ne sklanjajući Martu od sebe.

"Nadam se da će me prihvatiti.."

"Već te je prihvatila."

Još jedan osmijeh, a onda se polako ustanem s njom koja je počela dirati okice. Spava joj se. Pogledam u Katarinu koja kao da je čekala na mene.

"Mislim da joj se spava."

"Da, spava joj se. Bartol je zahtjevao da ih ne uspavljujem dok ne dođeš."

Pogledam u Bartola kratko te podignem obrvu na što se on samo osmijehne. Želio je da se upoznamo kada dođem.. njemu će značiti ako se nas dvije budemo povezale. Luka se mazio od njegovu bradu i nije planirao izaći iz njegovog zagrljaja. Kako su se oni upoznali? Nisam prisustvovala tom događaju jer sam spavala. Ali sada sam tu i ne želim propustiti više nijedan trenutak.

"Isti ste, brate."

Teodor mu se obrati, a na mom licu se pojavi iskren osmijeh pa pogledam u Sofiju koja je itekako znala šta znači moj pogled. Nikada nisam željela sebi priznati da mnogo liče, odbijala sam pomisao.

"Linda.."

Sofija mi se približi i uzme me za ruku s nagoviještajem da mi treba nešto reći. Znam da sam dosta toga propustila, ali o čemu se sada radi? Povela me je prema krevetu te sam sjela, bez oklijevanja. Pridružili su nam se i Bartol s Lukom, kao i Teodor.

"Moram ti nešto reći."

Klimnem glavom pa pogled s nje prebacim na Luku pa na Bartola te ga onda vratim na početno mjesto. Čekajući šta mi ima saopštiti.

"Ne mogu više kriti od tebe."

"Šta?"

Kratko joj se obratim dok mi je srce počelo ubrzano kucati. Zašto svaki put kada mi netko kaže da trebamo razgovarati, pomislim na nešto loše? Možda jer sam doživjela mnogo toga lošeg u životu i koliko god želim razmišljati pozitivno, dogodi se nešto loše da me vrati unazad.

"Maksim nije bio iskren prema tebi."

Ali to nije ništa novo. Znam da me je varao.. vidjela sam kada sam došla da ga iznenadim pa sam iznenadila sama sebe.