Nova šansa - |Završena| #2

75. dio

■SOFIJA POV■

Dozvolila sam Maksimu da jučer obavi razgovor s doktorom, ali kada je došao s informacijama da se ne može Lindi pomoći ni na kakav način. Odlučila sam potražiti doktora i razgovarati s njim jer sve dok se ne uvijerim sama da trebam sjediti i čekati da se probudi, bez da išta uradim po tom pitanju. Ne mogu biti mirna.

Uđem kod doktora u ordinaciju nakon kucanja poslije kojeg mi je dozvolio da uđem pa zatvorim vrata iza sebe. Sjedio je u svojoj fotelji, s naočalima koje su pokazivale zajedno s njegovim godinama da se bliži mirovini. Trebao bi imati iskustvo i znanje te pomoći mojoj najboljoj drugarici koja se ne nalazi u dobrom stanju.

"Sjedi."

Pokaže rukom na stolicu koja se nalazila naspram njegove stolice, s druge strane stola. Papiri ispred njega su se odnosili na Lindino stanje, pretpostavljam. Znao je da ću doći, znači da me je očekivao. Sjednem na stolicu i ne sačekavši njegove riječi postavim pitanje.

"Gospodine doktore, kako je Linda?"

Pomijeri naočale malo dalje od očiju, na sredinu nosa pa dobijem pogled preko njih. Otkucaji srca su se pojačavali, odavajući da sam u nezavidnom položaju. Ne mogu joj pomoći, kako kaže Maksim, ali ne mogu ni samo sjediti, skrštenih ruku.

"Linda je u malom boljem položaju nakon lijekova koje je primila kroz infuziju, ali se još uvijek nije probudila."

U glavi mi odzvone riječi "nakon lijekova", Maksim je rekao da ne smije ništa primati, sve dok se ne probudi. Šta sada čujem?

"Kako mislite nakon lijekova? Zar niste jučer rekli da joj ne smijete ništa dati dok se ne probudi?"

Sada skine naočale pa podigne obrvu visoko na čelo.

"Ne znam o čemu govorite."

Tko je ovdje više zbunjen? Doktor ili ja? Nisam sigurna, ali znam da obadvoje jesmo. Rečenice su se same nizale u vazduhu, pokušavajući objasniti prethodnu izjavu.

"Jučer je s Vama razgovarao, Lindin zaručnik, Maksim, kojem ste rekli kako ne možete dati ništa Lindi da joj bude bolje i da se brže probudi, sve dok se sama ne probudi.. ako se probudi."

Dodam posljednje tri riječi posve tiho jer ne mogu misliti o tome, a da pričam još manje. Razumio me je sve što sam rekla.

"Oprostite, ali jučer nisam rekao ništa od toga."

Usne mi se blago razdvoje zbog prvobitnog šoka koji sam doživjela. Zašto je Maksim rekao nešto što nije istina? Zašto me je slagao?

"Tražio sam da se operacija plati, ali on je odbio uz riječi da nema novac pa sam mislio sačekati da vidimo kako se odvija njezino stanje i obavjestiti i Vas o troškovima bolnice."

Odbio uz riječi da nema novac.
Odbio uz riječi da nema novac.
Odbio uz riječi da nema novac.
Riječi koje su napravile buku u mislima, odzvanjale su bez prestanka. Znala sam da ćemo trebati platiti jer Linda nema zdravstveno osiguranje, ali da će Maksim odbiti. Nisam znala ni da mu je doktor rekao da treba sada platiti. Ako već nema novac, zašto mi nije rekao? Platiti ću ja. Kako je moguće da nema novac ako je vlasnik.. i to ne jednog salona. Odbacim te misli od sebe.

"Doktore, oprostite na tome. Nisam obavještena. Ja ću platiti odmah, sve što mogu platiti."

Krenem otvoriti torbu, ali njegove riječi me zaustave na trenutke.

"Plaćeno je. Nemate ništa platiti."

Kako misli plaćeno je? Zar prije nekoliko sekundi nije rekao da je Maksim odbio plaćanje?

"Tko je platio?"

"Gospodin Bartol Gruber je izmirio sve troškove te ostavio ček za sve ostale troškove koji budu."

Nijemo sam gledala u njega. Šok za šokom. Bartol je uvijek bio osoba kojoj novac nije predstavljao ništa. Za njegovu sreću je uvijek bila dovoljna Linda, sve do onda kada.. se oženio za drugu.

Maksim me je iznenadio. Znam da ima novac, zašto nije htio da plati ili da meni kaže pa da ja platim? Ne bi bilo problema. Platila bih sve troškove za svoju najbolju drugaricu.. samo da ona bude dobro.

"Uplatio je lijek po najvišoj cijeni za krv. Mislim da će joj jedino ta supstanca dijelovati na organizam."

Klimnem glavom, ne znajući šta da kažem na sve informacije koje sam dobila, a nijednom se nisam nadala. Zašto sam vjerovala Maksimu i mislila da govori istinu kada je rekao da se Linda vjerovatno neće probuditi? Možda bi tako i bilo da nije Bartol uplatio.. jer je Maksim prešutio tako veliku stvar.

"Ako sam Vas dobro razumijela, Linda je malo bolje? Ima pomaka ka naprijed i nade za buđenje?"

Molila sam se u sebi da odgovor bude pozitivan pa kada sam čula, srce mi je zaigralo.

"Tako je. Dati ćemo sve od sebe da joj pomognemo, a vi možete zahvaliti gospodinu Bartolu što vam je olakšao kada se radi o troškovima."

"U redu, doktore. Hvala Vam! Za sve ostale troškove ako bude trebalo doplatiti, stojim Vam na raspolaganju."

Doktor odmahne glavom uz riječi.

"Ne mogu uzeti ni od koga drugog ako bude trebalo jer je gospodin koji je uplatio, ostavio svoj broj u slučaju svih financijskih troškova."

Klimnem glavom potvrdno, nastavljajući slušati njegove riječi koje su me dovodile do nijemosti.

"Trebate biti svjesni da Linda može izgubiti pamćenje, ne možemo znati u kojem procentu i hoće li se moći sjetiti, sve dok se ne probudi i ne uradimo nalaze."