Nova šansa - |Završena| #2

47. dio

■SOFIJA POV■

Linda je došla po Luku i otišla, nije ostala na kavi kao što je rekla. Čini se kao da negdje žuri pa je nisam htjela zadržavati. Pozvala sam Teodora kod sebe da gledamo filmove i ne znam kako sam uspjela, ali nagovorila sam ga i doći će.

Zatitra mi osmijeh na licu pri pomisli na njega. Nedostaje mi taj dečko, na svaki način i ne mogu protiv sebe. Obukla sam crne tajice i sivu kratku majicu te čekala da stigne, gledajući u televizor.

Čim se oglasi zvono na vratima, skočim s fotelje i krenem prema vratima, ali onda se zaustavim. Ne mogu otvoriti u ovoj brzini, znati će da sam samo na njega čekala. Spustim ruku na čelo i duboko udahnem. Šta ti radi, Sofija? Sklonim ruku s čela pa otvorim vrata i ugledam njega ljepšeg nego ikada prije.

"Ovo je za tebe."

Pruži mi kinder jaje i čokolu te me s tim vrati u prošlost. Uvijek mi je donosio kinder jaja kao da sam mala curica. Blago se osmijehnem uz riječi i sklanjanje s prolaza kako bi mogao ući.

"Nisi trebao, ali hvala ti."

Uđemo zajedno u dnevnu pa ga pustim da se smjesti, a onda uslužim.

"Želiš sok ili može neki alkohol?"

Ugledam njegov širok osmijeh i blistave zube. Napokon! Mislila sam da će cijelo veče biti ozbiljan, ali nije.

"Može alkohol."

"Šampanjac?"

Slegne ramenima uz riječi.

"Šta god želiš."

Ono što ja želim, nije na ponudi. Bojim se da za mene nikada neće ni biti. Udaljim se od njega, ali se njegov miris osjetio bez obzira na daljinu između nas. Donesem šampanjac i čaše, a potom sjednem na fotelju, ostavivši njega da sjedi na ugaonoj. Ne želim da se osjeća loše zbog moje blizine. Pogleda u mene, a onda uzme bocu.

"Hoću li nam nasuti?"

"Ako želiš."

Trnci su mi prolazili čitavim tijelom, ali znatno više kroz trbuh. Pratila sam njegove pokrete i sigurna sam da je primijetio kako ga gledam. Nakon što naspe u moju čašu, spusti je ispred mene, potom naspe sebi i podigne je u zrak, kao znak pozdrava.

"Živjeli!"

Nazdravimo, u sebi pomislim na nas, ali onda ostavim čašu i upalim televizor te mu pružim daljinski uz riječi.

"Potraži film dok nam napravim kokice."

Ustanem i odem u kuhinju. Nisam čekala šta će mi reći, ali morala sam se skloniti bar na trenutke od njega. Kokice su bile spremne kroz nekoliko minuta, ali moje srce nije spremno na daljinu između nas.

"Posluži se."

Spustim ih na stol, a onda sjednem pored njega. Mislila sam da sjedim udaljena od njega, ali ne mogu. Želim ga blizu sebe. Uzmem čašu sa stola pa ispijem sve iz nje.

"Ide ti od ruke."

Pogledam u njega uz osmijeh i odgovorim.

"Neka barem nešto ide."

Skloni pogled od mene, a ja uzmem flašu i naspem si još jednu čašu te počnem gledati film. Laž! Gledala sam u njega, nadajući se da neće shvatiti.

"Živjeli!"

Ovaj put kucnem čašu od čašu u znak nazdravljanja. Popili smo obadvoje svu tečnost iz njih, a onda sam osjetila kako mi se tijelo ježi. Izgleda da pretjerujem!

"Zašto se opijaš?"

"Lakše mi je kada imam dozu alkohola u krvi."

Riječi su se nizale u obliku istine. Mislim da prema njemu trebam biti iskrena jer je zaslužio.

"Zašto?"

"Mislim da ne želiš znati."

Njegov dodir na ruci je prouzrokovao milion i jedan trnac u meni od čega sam se naježila.

"A šta ako želim znati?"

Gledali smo se u oči kao zvijeri koje bi nagrnule jedna na drugu, ali ih spriječava nešto.. u našem slučaju nas je spriječavao on.

"Onda ću ti reći."

Dah mu je šetao mojim licem dok je moj njegovim. Usne su se približavale, a srce je prijetilo da će iskočiti iz grudnog koša.

"Kaži mi."

Bio mi je svaki trenutak sve bliži i bliži, zbog čega sam sklopila oči. Čekajući poljubac koji nisam dobila.

"Zato što tada lakše podnosim tvoju blizinu."

Izgovorim i otvorim oči te spojim pogled s njegovim.

"Želiš li da odem ako ti smeta moja blizina?"

Nisam odgovorila samo sam spustila usne na njegove i povukla ga na sebe. Prihvatio je poljubac i ni na trenutak nije htio da ga završi, naprotiv produbio ga je, uključujući i jezike u igru. Ruku je spustio na moju butinu te je povlačio ka unutrašnjosti, jedva sam čekala da je stavi na pravo mjesto. Tamo gdje treba biti, između nogu.. ali umjesto toga, hladan zrak me ošamari.

"Ovo je pogrešno."

Izjavi potpuno siguran u sebe i riječi koje su mi itekako zaparale uši.

"Ne mislim tako. Mislim da je pogrešno što smo se razdvajali."

Stavi lice u dlanove pa kada ih skloni, pogleda u mene.

"Ali smo se razdvojili i više nema nazad."