Nova šansa - |Završena| #2

52. dio

■MAKSIM POV■

Tri sata su prošla kako je izašla iz kuće i još uvijek je nema. Razumijem da joj treba slobodnog vremena, nije mi teško biti sam s Lukom, ali zašto mi se ne javi kada je zovem?

Ustanem s kreveta i odem u sobu iz koje je dolazio dječji plač. Luka se probudio. Približim mu se što sam tiše mogao te ga uzmem u naručje, ali nastavi plakati.

"Jesi li gladan, Lukice?"

Zajedno s njim odem u kuhinju te pokušam biti spretan i jednom rukom uzmem mlijeko potom ga naspem u šerpu. Čekao sam da se ugrije dok sam Luku ljuljuškao u naručju.

Njegov plač je postajao sve glasniji i glasniji, ali nadam se da će se primiriti kada se nahrani. Naspem mlijeko u flašicu i odemo u dnevnu pa sjednemo. Odbija mlijeko, čak ne želi ni da ga pokuša okusati.

Udahnem duboko s nadom da će se Linda pojaviti na vratima. Držao sam pogled na vratima nekoliko sekundi, ali sam ga onda vratio na njega jer znam da nje nema.

"Ajde bebo, uzmi samo malo. Možda si gladan."

Pokušam još nekoliko puta da primi bočicu, ali ju je odbijao. Nisam odustao, nastavio sam, sve dok je nije uzeo i počeo jesti. Udahnem zrak duboko pa ga ispušem s olakšanjem.

Neće biti gladan i to je jedino dobro u ovom svemu. Gledao sam u njega i sve više Lindinih crta primjećivao na njemu, ali bilo je i onih koje nisu pripadale njoj. Pripadale su drugom čovjeku, onom čiji je sin. Ugrizem se za usnu, kako bi smirio misli, ali nije bilo od koristi.

Bez obzira što nije u potpunosti kopija Linde, presladak je. Nikada neću moći promijeniti njegovo porijeklo, ali ću se nadati da će me prihvatiti kao oca. Njegov biološki otac se ni ne raspituje za njega.

Sjećam se kada mi je Linda davno, još na samom početku pričala kako su se voljeli, da su živjeli jedno za drugo, a onda je oženio drugu iako je znao da Linda nosi njegovo dijete. Koliki kreten trebaš biti da odbaciš ženu koju voliš i koja će ti roditi dijete, zbog neke druge?

Ironično se nasmijem na tu pomisao. Hvala mu jer da nije uradio što je uradio, sada Linda ne bi bila moja zaručnica. Vjerovatno bi bili sretna obitelj. Gdje bi bio ja? Šta bi bilo sa mnom? U jedno sam siguran, ne bi bio sretan. Linda i Luka su moja sreća. Centralni dio moje sreće.

"Jesi li se naručao?"

Ustanem pa prošetam s njim u rukama. Čuo sam da djeca moraju prihvatiti hranu kada jedu. Treba ih se podići da uzdrignu. Samo se nadam da Luki neće ništa biti dok ne dođe Linda. Mislim, ne želim da mu ikako bude nešto, ali sam sigurniji kada je ona tu.

"Zašto plačeš? Doći će mama brzo."

Razgovaram s njim kao da me razumije, ali to nije istina. Znam da me ne razumije. Kako ću ga smiriti? Šta da uradim da prestane plakati? Disao sam duboko, pokušavajući ostati smiren iako se doza straha uvlačila u kosti.

"Boli li te nešto? Jesi li se ukakio ili upiškio?"

Da! Možda je to u pitanju. Odemo u sobu pa ga spustim na krevet i tu ću ga presvući. Njegov plač je stvarao nelagodu u meni. Volio bih da mu mogu pomoći, ali kako? Ustanem i uzmem potrebne stvari za presvlačenje.

"Sada ćemo da presvučemo pempu."

Mislio sam da će manje plakati kada ga presvučem, ali sam pogrešno mislio. Nastavio je da plače, bez obzira što je bio sit i presvučen. Ni prljava pelena nije bila uzrok suza. Šta je onda?

Opet sam ga uzeo i nastavio da šetamo kroz kuću, ali ovaj put sam uzeo i zvečku zajedno s nama. Hoće li ga ona smiriti?

"Šta ti je, bebo? Da mi barem možeš reći. Uradio bi šta tražiš i tada bi nam obadvojici bilo lakše. Ti ne bi plakao, a ja se ne bih brinuo zašto plačeš."

Počeo je da mrmlja kao da mi nešto govori. Kratko sam se osmijehnuo i nastavio šetati s njim dok sam zvečkom proizvodio zvuk. Uporedno sam i razgovarao s njim.

"Biti će nam lakše kada malo narasteš. Tada će mama moći da izlazi i obavlja svoje obaveze, ne gledajući na sat koliko može ostati."

Napokon je umanjio s plakanjem, ali sam nastavio s postupcima od maloprije. Ako će manje plakati, nema veze što ćemo obići prostorije po pedeset puta. Važno je da se on osjeća bezbjedno.

"Ići ćemo igrati nogomet pa ćemo ići na sladoled. Putovati ćemo, nas troje kao prava obitelj i uživati ćemo u životu."

Misli mi odu na pomisao hoće li me Luka prihvatiti, kako će reagovati kada mu kažemo istinu? Šta će biti s nama u budućnosti? Lako je kada je mali, a za nekoliko godina? Hoćemo li do tada dobiti i zajedničko dijete? Još jedno pored Luke.

"Hoćeš li mi dozvoliti da ti zamijenim tatu, bebo?"

Vrijeme prolazi, a Linde još nema. Možda je srela drugaricu ili su gužve u redovima. Doći će.