Jednim potezom - |Završena| #1

90. dio

"O čemu se radi, Teodor, zašto si me ubrzao ovako?"

Pitam ga nakon što sjednem u automobil. Njegov osmijeh i raširene ruke prema meni, nisu pokazale da se radi o nečemu lošem, bar sam tako zaključila po prvobitnom utisku.

"Samo sam te poželio."

Udarim ga dlanom u rame pa se zakikoće. Zabrinula sam se da bi mi rekao kako me se poželio. Dijelimo iste osjećaje i ja sam njega mnogo poželjela. Uzvratim mu zagrljaj pa se odmaknem.

"Ti si lud."

"Jesam, ali za tobom."

Nasmiješi se pa upali automobil i krene voziti prema zgradi u kojoj živi.

"Hoćeš li da idemo u stan ili ti se ide negdje drugo?"

Jasno sam vidjela na njemu da mu se ide, a ni moja želja nije ništa manja. Nismo dugo vremena bili sami u takvim uslovima. Osmijeh mi se pojavi u kutu usana pa samo klimnem glavom potvrdno, nakon čega se i on nasmiješi. Ubrzo smo došli pa sam ga s vrata "napala". Spustim usne na njegove na što odmah uzvrati.

"Želim da poslije razgovaramo o jednoj jako bitnoj temi."

Ne želim čekati. Bolje da odmah razgovaramo, a poslije možemo nastaviti s ovim. Jer ako nastavimo sada s ovim, neću moći biti prisutna jer će mi misli odlaziti na temu o kojoj želi razgovarati. Odmaknem se od njega i postavim mu pitanje, ali nije dozvolio da se skroz udaljim, čuvao me je za ruke.

"Šta ćemo pričati?"

"Neću da odužujem. Želim odmah reći sve što imam."

Klimala sam glavom bez mogućnosti da kažem bilo koju riječ. Počinje mi strah ulaziti pod kosti.

"Još uvijek nije sigurno, ali možda ću trebati otići na neko vrijeme u Englesku zbog posla."

Igra li se život sa mnom? Šta je ovo ljudi moji? Bartol i Linda, a sada mi Teodor govori da odlazi.

"Koliko ćeš biti tamo?"

"Ajde da sjednemo i razgovaramo, može?"

"Dobro."

Krenem za njim u dnevnu pa sjednemo. Okrene moje lice prema sebi te nastavi razgovor za koji nisam bila spremna. Zašto se sve dešava neočekivano? Zašto nemamo uputstvo za život? Da li bi ga koristila sve i da ga imam?

"Mislio sam ako budem morao otići, da ideš sa mnom, naravno ako želiš."

Na to nisam ni pomislila dok nisam čula da on misli kako možemo zajedno otići. Otkucaji srca su se poslije njegovih riječi utišali, a adrenalin koji je prokolao venama me natjera da ustanem i zagrlim ga.

"Može, mislila sam da ću te morati čekati."

Uzvratio mi je zagrljajem, poslije kojeg je uslijedio osmijeh, a zatim me je poljubio u vrat.

"Nisam ni mislio otići bez tebe, paničarko moja."

Glasno se nasmijem, zbog obadva dijela rečenice. On je zaista poseban. Možda će nam dobro doći ako odemo na neko vrijeme. Sigurno hoće zbog nas, biti ćemo uvijek zajedno što znači da ćemo se zbližiti, ali kako će Linda sama? O tome ćemo razgovarati ako dođe vrijeme za to. Posao ću joj moći ostaviti jer znam da će se snaći, a mogu raditi neke stvari i preko telefona ili laptopa.

"Možemo li sada nastaviti tamo gdje smo stali prije par minuta?"

Spojim nam usne i odgovorim na taj način umjesto da odgovorim riječima. Gladno je uzvraćao, znala sam šta će se dogoditi nakon nekoliko trenutaka, ali se nisam protivila naprotiv pustim da sve ide svojim tokom. Ubrzo sam završila njemu u krilu. Sve što sam u ovom trenutku željela jeste da nikada ne ode od mene. Želim ga uvijek ovako blizu.

"Volim te, Sofija."

Riječi s kojima upotpuni ovaj čarobni trenutak. Odgovorim kroz poljubce kao što je i on uradio.

"Volim i ja tebe, Teodor."

Odjeća je nestajala sa nas, a želja za njim je postajala sve veća. U donjem vešu sam sjedila u njegovom krilu i igrala se s njegovim jezikom dok me je sve više približavao sebi. Sasvim malo se odmaknem od njega, ali dovoljno da nas ostavim potpuno bez odjeće.

Vratim se u prethodni položaj samo ovaj put malo drugačije. Vodili smo ljubav, ali sada bez grubosti. Nježnost je prevladala zbog čega sam gorila sve više i više. Stresem se i tako označim svoj prvi završetak, ali se ne ustanem, nastavim raditi isto što sam i do ovog trenutka. Glasni uzdasi su se miješali u zraku sve do trenutka kada me je podigao sa sebe i okrenuo na stomak. Ležala sam nekoliko trenutaka u tom položaju i nakon toga osjetila vruću tečnost na dnu leđa.

"Svaki dan si sve zgodnija i zgodnija."

Ležala sam na stomaku dok sam slušala pohvalne riječi i čekala da me obriše. Nakon što je to uradio, okrenem se prema njemu koji je sjedio na krevetu i izgovorim.

"Baš kao i vino. Što sam starija, to sam bolja."

"Izazivaš me da te popijem."

Zagrizem donju usnu i duboko udahnem, a njegov dlan završi na mojoj butini.