Jednim potezom - |Završena| #1

27. dio

Njegove usne se približavaju mojima i sve što u tom trenutku mogu jeste da zatvorim oči te dočekam njegove usne. Samo što su se okrznule od moje kao polivena hladnom vodom se odmaknem od njega. Ako je on pijan i ne zna šta radi, nisi ti. Urazumi se Linda dok ne postane kasno.

"Šta ovo radiš? Pijan si."

Nervozno mu postavim pitanje dok su mi se dlanovi počeli znojiti, a poneka kapljica znoja je izbijala i na čelu. Borila sam se sa srcem da ostane na svom mjestu, ali teško ga je obuzdati. Osjetila sam njegove usne iako ne u poljupcu, osjetila sam njihove dodire.  Razum se počeo boriti protiv srca u intenzivnijoj mjeri. Želio je da ga slušam, a sve sam manje to činila.

"Volim te."

Razum je govorio da mu ne vjerujem, a srce je vrištalo da pijane usne ne lažu.

"Bartol, lezi i spavaj. Ne znaš šta govoriš."

Pokušam završiti naš razgovor večeras, ali njegova ruka na mom struku i privlačenje sebi te dlan na obrazu s riječima upućenim meni, ostanem zatečena. Koji vrag se ovdje dešava? Razumijem da je pijan, nije mu prvi put, ali da izgovara riječi poput ovih, a upućenih meni, jeste. Prvi mu je put.

"Da gledaš svijet mojim očima, znala bi koliko te volim."

"Znam da me voliš kao drugaricu."

Izjavim ono u što sam sigurna, ali nadala sam se da me voli malo više od toga. Gledam u njegove oči koje se cakle. Šta sve alkohol može da uradi čovjeku, nismo ni svjesni.

"Volim te mnogo više od toga."

Tišina. Samo se otkucaji mog srca čuju. Ruke spustim na njegova prsa, a zatim čujem nove riječi koje izlaze s njegovih usana.

"Zaljubljen sam u tebe. Možeš me ubiti, ali ja osjećaje ne mogu promijeniti."

Dugo vremena sam čekala da čujem riječi poput ovih od njega, a sada kada sam ih čula, svjesna sam da je pijan i da možda nije svjestan šta govori. Nisam dopustila sebi užitak u njemu jer sam znala da ću možda sutra biti razočarana.

"Posebna si. Drugačija si od drugih."

"Bartol, dosta je. Namjestiti ću ti krevet u sobi pa lezi i spavaj."

"Izvini što sam doš.."

Spustim prst na njegove usne jer ne želim da mi se izvinjava. Mogu stojati ovdje čitavu noć i slušati šta mi govori, ali tako ću dozvoliti sebi da se radujem, a sutra ću već sjediti u nekom ćošku uplakana i razočarana.

"Samo dođi i spavaj."

Otišla sam u sobu, a za mnom je ušao i on. Naslonjen na štok vrata je gledao u mene sve dok nisam počela da dižem posteljinu u kojoj sam spavala dok nije pozvonio na vrata. Odjednom osjetim ruke oko struka i glavu zaronjenu u kosu.

"Prestani se ponašati ovako!"

Frknem ljutito. Prelazi svaku granicu normalnog ponašanja. Odmakne se od mene uz riječi.

"Izvini. Idem."

Okrenem se prema njemu i kada vidim da ide prema vratima, krenem za njim i uhvatim ga za zglob ruke.

"Ne ideš ti nigdje u takvom stanju."

Stanem ispred njega i spustim mu ruku na rame dok oči razmijenjuju poglede. Ne znam kako se osjećam ni šta želim, ali znam da ne želim njegov odlazak. Večeras će noćiti ovdje, a ja rano idem pa će imati vremena da se spremi i ode kada se probudi.

"Samo prestani da se ponašaš kao da si zaljubljen jer smo najbolji prijatelji. Nisam jedna od tvojih djevojaka koje možeš imati kada to poželiš."

Jasno i odrično mu se obratim. Oči su mu tamnile, ljuti se. Mogu se i ja naljutiti pa šta ćemo onda?

"Sjedni ovdje."

Pogledom pokažem na krevet u hodniku.

"Kada spremim krevet za spavanje u sobi, doći ću po tebe."

Okrenem se da odem, ali me njegova ruka zaustavi dok postavlja pitanje.

"Zašto mi ne vjeruješ?"

"Da li bi mi vjerovao da ti dođem pijana i govorim riječi koje nikada prije nisam?"

"Vjerujem ti u svakom trenutku i to je razlika između nas."

"Samo se trebaš naspavati. Sve će doći na svoje."

Nisam željela završiti razgovor s njim, ali sam morala jer ako ostanem. Tko zna gdje bi sve ovo odvelo.

"Nisam ti bitan ni ja, a ni moje riječi."

Čujem kako ostane stojati i govoriti riječi za mnom. Bitan si mi, nisi ni svjestan koliko, ne možeš ni zamisliti. Tvoje riječi su kao melem za moju ranjenu dušu, ali se bojim su lažne.

Gdje je bio dok nije došao meni? Ako je rekao da nas je vidio kako izlazimo iz kafića, znači da je bio vani, a s kim? Možda s nekom od svojih djevojaka. Ne želim da budeš s nekom drugom jer te želim za sebe.

Prebacim deku preko kreveta i s tim završim njegovo raspremanje. Izađem iz sobe pa mu se pridružim u hodniku zajedno s dekom i jastukom u rukama. Sjedio je s pogledom prema dole. Ostavim deku i jastuk, a potom dobijem pogled od njega. Ustane i uzme me za ruku. Večeras izgleda nema spavanja, a sutra mi je prvi radni dan na poslu.

"Hoćeš li mi reći..tko je...onaj s tobom večeras? Je li to prijateljica?"

Rekla sam mu da ću ići s prijateljicom i slagala ga. Sada zna istinu, ali i to da sam lagala.

"Ne tiče te se."

"Tiče me se. Ako si zaboravila.."

Pokaže prstom na sebe.

"Ja sam ti najbolji drug."

"Prijatelji ne rade stvari poput onih koje ti radiš. Idi spavaj, Bartol."

Našao se tko će mu reći kako se prijatelji ponašaju. Živim za njegov zagrljaj, a govorim da se tako prijatelji ne ponašaju. Linda, skrenula si s pameti zbog njega.

"Laku noć, Linda."

Uđe u sobu i zatvori vrata. Ostala sam sama s mjesečinom koja se prostirala dužinom hodnika i kuhinje. Možda sam bila gruba prema njemu. Postojao je i drugačiji način da mu skrenem pažnju na ponašanje, ali odlučila sam se za onaj u kojem mu ne vjerujem.