Jednim potezom - |Završena| #1

75. dio

Nije mi odgovorio na pitanje, samo se hladno okrenuo. Šta sam drugo mogla nego da uradim isto. Izlazim bijesno ispred kluba za njim koji se napio da ne može stojati više, Teodor ga je stigao u trenutku kada se zateturao pa ga izvede na svjež zrak dok Sofija i ja idemo u korak za njima. Već me je počela hvatati ljutnja zbog njegovog ponašanja. Nikada se prije nije opijao da ne može sa sobom. Sjedne na stolicu koja se igrom slučaja nalazila ispred pa mu se približim dok on blijedo gleda u mene.

Teodor je rukom pozvao Sofiju, vjerovatno kako bi nas ostavili same, potvrdno sam klimnula glavom i uputila osmijeh Teodoru koji se ubrzo izgubio zajedno sa Sofijom iz našeg okruženja. Ostali smo samo mi i mrak. Nisam oklijevala niti me je zanimalo hoće li nas netko čuti, izgubila sam kontrolu i počela pričati povišenim tonom.

"Šta radiš od sebe? Zbog čega piješ?"

Gledala sam u njegove oči koje su odavale neobičan znak. Ustao je sa stolice pri čemu se zateturao no uspio je ostati na nogama.

"Zato što te je*eno volim."

Njena nježna ruka je prošla niz moj obraz dok mi se sve više približavala. Nije mogla ostati ljuta na mene, a šta će biti kada sazna istinu. Kako će postupiti, šta će uraditi?

"Znaš da volim i ja tebe."

Prislonila je svoje usne u moj desni kut usne te ostavila sitan poljubac. Znao sam da imam još samo tri dana do vjenčanja, a još joj nisam rekao. Sklonio sam njenu ruku sa sebe te se udaljio od nje i s kneglom u grlu jedva izgovorio.

"Ženim se.. za 3 dana."

Gledao sam u nju, kojoj su se usne razdvojile, a obrve skupile.

"ŠTA?"

Povišenim glasom reče, a meni se grlo stezalo sve više dok sam gledao u nju kojoj su suze išle jedna za drugom. Privukao sam je sebi u zagrljaj te uzdisao njen miris kose koji je već bio registrovan u meni. Jedva sam se zadržavao na nogama zbog promila u krvi, a i zbog jačine bola u tijelu.

"Ti se šališ, zar ne?"

Srce kao ludo mi je lupalo dok mi je pogled postajao sve nejasniji zbog prvobitnog šoka, a i zbog suza. Ženi se? Za 3 dana? Šali se sa mnom, ali ne na takav način, ne. Nije smio da se šali na ovakav način pa skratio mi je pola života. Izvučem se iz njegovog zagrljaja te obrišem suze i pogledam u njega pa primijetim i njegove suzne oči.

"Volio bih..da ti mogu..reći...kako se zaje*avam, ali.."

Odmahne glavom te pogled spusti ka tlu. Počnem se tresti pa padnem na koljena jer me jaka bol u nogama savlada, nisam uspijela da zaustavim jecaje koji su napuštali ranjenu dušu. Milion pitanja mi je prolazilo glavom, a odgovora ni na jedno nije bilo.

Kako mi je mogao prešutjeti tako veliku stvar, a još veće pitanje je kako sam mogla biti s njim, a da ne primijetim da ima još jednu pored mene? Znači li to da me je varao cijelo vrijeme? Klekne ispred mene te mi uzme ruke no vješto ih izvučem iz njegovih pa se ustanem. Gledao me je par trenutaka sa zemlje te se ustao i zatim spustio ruke na moja ramena.

"Toliko si pao u mojim očima da nema razlike između tebe i mrtvaca. Mrtav si za mene."

Bijes je govorio iz mene. Razočarenje. Izmaknem se iz njegovih ruku no on pokuša da me dohvati za ruke, ali ih spretno sklanjam.

"Ne radi mi ovo."

Okrenem mu leđa i krenem koračati, ali njegov stisak za nadlakticu me spriječava te se okrenem prema njemu sa suzama u očima.

"Saslušaj me."

Nisam imala snage da ga gledam ni da ga slušam. Poslije tolika vremena mi kaže da ženi drugu. To se može samo meni desiti. Odmahnem glavom, ali njegov stisak na ruci mi ne dozvoli da se okrenem.

"Ne ženim se što želim. Naprotiv. Da mogu birati, tebe bih oženio. Linda."

Ponovo izdajnička suza mi sklizne niz obraz.

"Otac je potpisao ugovor da ću oženiti njihovu kćerku kako ga ne bi poslali u zatvor. Dužan im je veliku svotu novca. Nisam znao. Potpisao je pogrešan ugovor."

"NE ŽELIM DA TE SLUŠAM!"

"Iako si ljuta na mene, iako vičeš, iako me ne želiš vidjeti, i tada te volim, baš onako najjače kako sam te uvijek i volio."

"Kamo sreće da te nikada nisam upoznala. Kamo sreće da mi nisi ušao u život."

"Bilo je suđeno da te upoznam."

Zar je meni suđeno da te volim, a da ti odeš drugoj i ostaviš me samu i povrijeđenu iako si mi se kleo da nikada neću biti sama niti povrijeđena od tebe, a da ćeš povrijediti druge ako oni budu povrijedili mene? Hoćeš li sada povrijediti sebe jer si me ubio, a ne povrijedio? Hoćeš li?

Ili ćeš ipak biti sretan s njom. Treskavica je obuzela moje tijelo dok su noge podrhtavale i izdavale me, skupila sam posljednji atom snage i okrenula se kako bih se sklonila od njega, ali njegova ruka ponovo na mojoj i njegove riječi su dospijele ravno do svakog komadića polomljenog srca te se zapisale na svaki posebno.

"Ne dozvoli više nikome da ti slomi srce."

Skupim snage te tiho, ali sasvim jasno da bi čuo, izgovorim istinu.

"Ja više nemam srce. Nadam se da me nikada više nećeš vidjeti."

Otrgnem ruku iz njegove i ubrzanim koracima se počnem kretati prema putu kako bih otišla odavdje. Snaga me je izdavala, svaki trenutak sam mislila da ću pasti na sred ceste, ali ubrzo sam čula korake za mnom te dozivanje svog imena.