Jednim potezom - |Završena| #1

5. dio

Nakon nekoliko minuta hodanja, došle smo do kafića gdje nas je čekao Bartol. Pogledam u Sofiju koja je gledala niz ulicu kao da čeka nekoga, za njom pogledam i ja, ali nikoga poznatog nisam vidjela.

"Koga gledaš?"

"Gledam radi li butik?"

Glasan osmijeh izađe s mojih usana. Nekontrolisano sam se nasmijala pa dobila par čudnih pogleda. Gdje god je Sofija, tu je također i želja za kupovinom novih krpica.

"Uđimo."

Poslije izgovorene riječi, napravi nekoliko koraka i uđe u kafić. Hodala sam za njom sve dok nismo došle do sećije gdje je sjedio Bartol. Na lijevoj strani kafića, gdje inače sjedimo i sada je tu. Gledam u njih dok razmjenjuju zagrljaj, a onda osjetim jake ruke kako me privlače sebi na prsa. Omotam i ja svoje ruke oko njegovih leđa dok upijam miris mente i dozvolim mu da se zabiželji kao omiljeni miris u mom životu. Nisam željela da ga pustim, ali konobar nas je prekinuo i natjerao me svojom pojavom da pustim dečka uz kojeg se osjećam sigurno. Sofija je sjedila na visokoj stolici za stolom, na taj način je ostavila prazno mjesto pored njega. Sjednem na slobodno mjesto uz kratak pogled prema njoj koja mi se smješkala. Nisam ni čula šta nam je naručila, ali sam vidjela konobara kako odlazi od nas i shvatila da je uzela za obadvije.

"Imam ideju."

Dobila je pažnju od obadvoje zajedno s pogledima. Rukama naslonjena na stol je gledala neizmjenično u nas, a poslije Bartolovog pitanja smo najzad čuli šta želi.

"Kakvu ideju, Sofka?"

Smetalo bi mi da tepa nekoj drugoj djevojci, ali s obzirom da je ona moja najbolja drugarica i da je tako zove godinama, ne smeta mi. Uostalom, nemam pravo na to da mi smeta. On je moj najbolji drug, a ne osoba prema kojoj smijem osjećati neke druge emocije.

"Večeras izlazimo."

"Složiti ću se odmah bez ikakve dileme."

Ruku je spustio niz sebe i slučajno dodirnuo moju. Čudan osjećaj mi je okrenuo želudac pa sam pokušala misli da skrenem na nešto drugo. Međutim, u tom trenutku konobar je donio piće i poslužio ga. Uzmem svoju čašu i popijem gutljaj višnjevače. Najdraže Sofijino piće, zar sam mogla pomisliti da će nešto drugo naručiti?

"Lijepo se provedite, ali ja ne mogu ići."

Oštar pogled dobijem od Sofije, a Bartolova obrva se nađe na čelu uz kratko postavljeno pitanje.

"Zašto?"

"Imam obaveza."

"Ići ćeš Linda jer nemaš nikakvih obaveza."

Sofija se ubaci u razgovor između nas, još uvijek s istim pogledom. Zagrizem donju usnu kada Bartol pogleda na telefon. Usnama oblikujem "ne želim ići" uz odmahivanje glavom lijevo pa desno. Ona to zanemari uz jedno namigivanje i osmjehivanje.

"Rekao sam konobaru da nam ostavi separe, a sada ću poslati poruku i Teodoru."

"Kada si ga već spomenuo, gdje je on? Neobično te je vidjeti bez njega."

Istina. I meni je neobično jer sam navikla da su većinu vremena zajedno, ali u zadnjih nekoliko dana to nije bio slučaj.

"Većinom smo zajedno samo je imao nekog posla u banci pa sam to vrijeme iskoristio na vas dvije umjesto da ga trošim na čekanje."

U tome smo bili isti. Nismo voljeli gužvu, ali ni čekanje. Meni u životu nije ostalo ništa drugo nego da čekam, morala sam biti strpljiva. Deda mi je govorio da onaj tko čeka uvijek dobije ono što čeka, a hoće li tako biti i sada? Hoću li dobiti Bartola? Neću. On me nikada ne bi gledao očima kakvim ja njega gledam. Za njega sam samo njegova najbolja drugarica i ništa više od toga. Nezahvalna sam. Imam osobu poput njega za prijatelja, ali meni nije dovoljno. Želim ga imati samo za sebe. O čemu razmišljaš, Linda? Odmah da si prestala. Vas dvoje ne postojite i nikada nećete postojati kao dečko i dečka, ali imati ćeš ga kao prijatelja ako ništa drugo. Zadovolji se s tim i svoju pažnju fokusiraj na nešto drugo. Zanima me hoću li dobiti bar nešto od onoga što čekam. Hoću li dobiti posao? Sofija mi je predložila da zajedno radimo pa ću to možda i dobiti.

"Ja vas djevojke moram napustiti. Teodor je gotov i čeka me. Vidimo se večeras."

Okrene se prema meni s osmijehom na licu i prstom u zraku u znaku prijetnje.

"A ti nemoj da se ne bi pojavila jer ako ne dođeš onda ću ja doći po tebe."

Spusti prst s kojim mi je prijetio da moram doći na rame pa približi usne mom obrazu i ostavi kratak poljubac. Ustane sa sećije pa nabaci peticu Sofiji i izađe iz kafića, inače se tako pozdravljaju. Nije ni sačekao da čuje šta ću mu odgovoriti, odmah je otišao.

"Maco moja, dobila si prijetnju."

Nasmije se i spusti ruku na moju koja se nalazila na stolu, zatim uzme čašu pa kucne od moju i eksira sav liker iz nje.

"Za večeras."

"Ne želim ići."

Sjedne do mene, na mjesto s kojeg je Bartol ustao prije nekoliko trenutaka pa me pogleda.

"Možda se večeras nešto desi.

"Između nas dvoje se neće ništa desiti, ali ako ti upecaš pogledom nekog dečka. Sigurno će se desiti."

Ona je takva. Ako joj se netko svidi, na kraju i završi s njim. Ne stidi se naprotiv uvijek je spremna za nova druženja i upoznavanje novih osoba. To ne utječe na naš odnos. U svakom trenutku bez obzira s kim je, znam da ako mi nešto treba, da će ona doći i biti uz mene, pomoći mi ako može. Voli upoznavati osobe, ali isto tako volimo trenutke provoditi zajedno pa svaki slobodan nastojimo biti skupa.

"Popij to piće, šta ga mučiš."

Poslušam je i ispijem ostatak likera koji je ostao u čaši. Ustane i uzme me pod ruku uz riječi.

"Sada idemo u kupovinu novih krpica. Neću da slušam nikakve riječi negodovanja."