Jednim potezom - |Završena| #1

6. dio

Našao sam se s Teodorom odmah kada sam izašao iz kafića. Želio sam još biti s njima jer želim biti uz Lindu, ona mi je jako draga djevojka, čak je smatram za najbolju drugaricu. S njom mogu da razgovaram o svemu što me muči, a moje tajne će ostati sačuvane. Provjerio sam nekoliko puta, nije rekla ni Sofiji ono što joj kažem i to ju je činilo posebnom u mom životu. Ima još samo jedna stvar koju joj nikada nisam rekao, ali za tu tajnu ne zna nitko i bolje je što ni ona ne zna. Možda bi je na taj način izgubio, a to je nešto što najmanje želim u životu.

"Brate, šta je s tobom? Ne slušaš šta ti govorim."

Teodor se počeo buniti, a ako budem iskren, reći ću da ima potpuno pravo. Pričao mi je, a ne znam ni šta.

"Jesi li dobro?"

S podignutom obrve je gledao u mene dok se ispravio u pletenoj fotelji, nije opušten, a nije ni ljut što ga nisam slušao.

"Brineš me, brate."

Osmjehnem se široko i potapšem ga po ramenu. Nema razloga da bude zabrinut, samo su mi misli bile na jednoj djevojci.

"Dobro sam. Malo sam se zamislio."

"Misliš koju ćeš večeras povaliti?"

Sada se i Teodor nasmijao, ali nisam mislio na to.

"Ako si zaboravio, ne izlazimo sami. Sa nama će biti Linda i Sofija."

"Pa možda baš odvedeš jednu od njih u krevet."

Poprijeko ga pogledam kada izgovori rečenicu. Postoje trenutci kada ne pazi šta govori, a jedan od njih je upravo ovaj sada.

"One su nam prijateljice, Teo."

Upozorim ga da prestane misliti na to, a pogotovo da ne govori o tome no bezuspješno. Nastavio je kao da nije upozoren.

"Znaš li brate da se najviše golova zabije na prijateljskim utakmicama?"

"Postoji li djevojka koju ne gledaš odvesti u krevet?"

Isti smo obadvojica. Volimo avanture pa sam tim i mijenjati djevojke, ali za mene Linda i Sofija nisu djevojke koje želim odvesti u krevet. Sve druge mogu povrijediti i ne mariti za njihove osjećaje, ali one su nešto sasvim drugo.

"Ona mala Linda, brate, nije nikako loša."

Moj pogled završi na njemu kao prikovan. Zašto mu je ovo trebalo da kaže?

"Što ne pokušaš s njom?"

Odahnem s olakšanjem, nije govorio da je dobra za njega nego za mene. Ne treba govoriti ni da je dobra. Znači da ju je odmjerao čim zna.

"Mi smo prijatelji, Teodor."

"To se može vrlo lako promijeniti, znaš?"

"Ne može se promijeniti. Zašto me uopće peglaš glupostima?"

Hladno mu postavim pitanje i ustanem s fotelje. Ustane i on za mnom pa ode do konobara i plati. Izvukao se, ali samo na trenutke. Vratiti će se on meni.

"Zašto nismo još sjedili? Nemamo posla više za danas."

"Idem kući da se spremim."

Kut usne mu se izvije u osmijeh i siguran sam da bi se glasno nasmijao samo da me nije prije par minuta iznervirao.

"Nikada se nisi ovoliko ranije spremao."

Zna da se ne mogu naljutiti na njega pa se ipak odlučio za komunikaciju s osmijehom preko cijelog lica.

"Idem u klub, brate. Trebam li otići u trenerci?"

"Zar ti je ovo prvi put da izlaziš?"

Gromoglasan osmijeh siđe s Teodorovih usana dok sjeda u automobil, a za njim sjednem i ja. Upali automobil uporedno postavljajući pitanje.

"Trebam li voziti u neki tržni centar, ipak se želiš ranije spremati pa ti možda treba i novo odjelo ili košulja, a možda i bokserice?"

Zadirkivao me je, ali više me nije nervirao, sada sam mu se smijao. "Nerviraš se samo kada ti netko dira prijateljicu.", unutrašnji glas dobaci rečenicu pa i njemu odgovorim, "Ne želim da mi netko gleda na takav način prijateljice."

"Ili da vozim u seksi trgovinu? Možda želiš svojoj novoj djevojci pokloniti neko rublje da te se sjeća."

Nije mi vjerovao da neću završiti ni s jednom večeras. Možda ni sam sebi ne bih vjerovao da neće biti i one s nama.

"Nemoj se izvlačiti na njih, nije prvi put da su s nama, a da ti kresneš neku."

Teodor je u pravu, bilo je i takvih noći, ali više ne želim da ih bude. Želim da se smirim. Dosta je avantura u mom životu.

"Kaži ti svom bratu, zbog koje djevojke nećeš da budeš s nekom večeras?"

"Ako hoćeš, budi s deset njih, ali mene više ne ispituj. Večeras ne želim, a sutra možda već budem htio."

"Da si žensko, mislio bih da si dobio, ali s obzirom da nisi. Čudan si."

Nastavio sam da gledam kroz zatamnjeno staklo automobila dok nas je vozio kroz grad. Hoću li moći odoliti iskušenjima kada vidim polugole djevojke s atributima na izvolite? Može li moja muškost ostati smirena i ne tražiti plijen? Vidjeti ću kroz nekoliko sati.

"U koliko idemo večeras?"

"Ići ćemo po njih oko pola osam."

"Gdje će biti?"

"Kod Sofije."

Krajem oka pogleda u mene i dobaci.

"Mogao bi se napraviti after večeras."

Klimnem glavom pozitivno. Nemam ništa protiv toga, ali ne znam šta djevojke misle o tome. Zapravo, siguran sam da će Sofija pristati, ali Linda je već pitanje.