Borba, istrajnost i hrabrost su vrline koje mladu djevojku čine jakom i ne dozvoljavaju joj da odustane čak ni onda kada joj nije ni do čega, a uz dovoljan intenzitet unutrašnja motivacija joj pomaže da zadrži volju za optimalnim sređivanjem života...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Jučer se nismo vidjeli jer je bio umoran, a nisam ni ja ništa manje. Današnji dan na poslu je previše brzo prošao, možda zato što je bilo posla. Još malo i vidjeti ću Bartola. Idemo u naš stan pa ćemo se dogovoriti kada vidimo kakvo je stanje unutra o useljenju. Ne mogu da dočekam. Gradimo svoju budućnost.
"Hoćeš li noćiti s njim?"
Pogledam u nju koja je gledala u mene nakon postavljenog pitanja. Slegnem ramenima pa odgovorim.
"Nismo o tome razgovarali."
"Stigao je."
Kada pogleda kroz prozor i vidi njegov automobil, okrene se prema meni pa saopšti. Uzmem torbu s vješalice zatim krenem prema njoj. Zagrlimo se te izađem. Došla sam kroz nekoliko trenutaka do njega. Čekao me je s blagim osmijehom na licu, čemu ovakav osmijeh? Inače me čeka s razvučenim osmijehom preko cijelog lica. Vjerovatno se umorio.
"Nedostajao si mi, ljubavi."
Kažem. Nakon što izađem iz njegovog zagrljaja. Gledali smo se nekoliko trenutaka, a onda su njegove riječi prekinule trenutak.
"Idemo vidjeti stan?"
"Idemo."
Sjednemo u automobil, on krene voziti prema našoj, budućoj zgradi, a u meni se jave isti oni trnci kao i svaki prethodni put kada smo išli u stan. Navikla sam se. Uživam s njim svaki trenutak. Isprepletem nam prste te nagnem glavu na njegovo rame.
"Možeš li voziti od mene?"
Postavim pitanje na koje dobijem potvrdan odgovor, ali jako kratak.
"Mogu."
Šta se dešava s nama? Jesam li uradila nešto pogrešno? Mislim da nisam. Ali.. on nikada prije nije bio ovakav. Nešto se dešava.
"Šta ti je? Zašto si neraspoložen?"
"Nisam neraspoložen samo sam umoran."
S jednom rečenicom opravda svaku moju pomisao na nešto loše. Tipa toga da sam ga povrijedila s nečim. Samo je umoran i to je normalno. U zadnje vrijeme mnogo radi, ne može da ne bude umoran.
"Ako ti se ne ide da gledamo stan, ne moramo danas. Biti će dana kada ćeš biti odmoran."
Pogleda u mene pa se osmijehne.
"Ići ćemo danas."
Poslije njegovog potvrdnog odgovora se naslonim na naslon i usmjerim pogled ispred sebe. Ubrzo smo došli i bili za svega nekoliko koraka ispred našeg raja. Ovdje ćemo živjeti. Bartol otključa stan pa me pusti da prva uđem.
"Ovo je predivno!"
Dodirnem hrapavi zid pored nas. Dugačak hodnik koji je vodio u dnevnu sobu, malo iznad ulaznih vrata su druga vrata iza kojih se nalazi soba, pored naše sobe je još jedna soba, gostinjska. Zakoračim u našu sobu pa ubrzo stanem ispred ogromnog ormara na kojem se nalazilo ogledalo. Osjetim jake ruke kako me privlače sebi dok se njegov dah širio vratom pa sam se ježila.
"Volim te, ljubavi."
Izgovorim pa ugledam njegov osmijeh na ogledalu zatim čujem riječi koje stvore osmijeh na licu, a toplinu u srcu.
"Volim i ja tebe, ljubavi."
Okrene me prema sebi pa stavi dlanove na moje obraze i približi lice tako da sam mu osjetila dah na svom. Uživam u našem razmijenjivanju pogleda.
"Jedva čekam da se uselimo."
Započnem razgovor. Jedva čekam, zaista. Dugo sam zamišljala naš zajednički život i sve mi se savršeno posložilo u mislima. Ujutro se budimo zajedno i spremamo na posao zatim idemo na posao, a kada dođemo kući provodimo vrijeme zajedno, na različite načine. Nakon nekog vremena ćemo se i vjenčati, vjerovatno. Nismo o tome razgovarali. Sve će doći u pravo vrijeme.
"Sviđa mi se kako je namještena soba."
"Da probamo krevet?"
Zločesto se nasmije i spoji usne. Nemam ništa protiv toga, uživam isto koliko i on, ali prije toga želim da pogledam i ostali dio stana. Uzvraćala sam poljupce, sve do trenutka kada sam shvatila da ide dalje prema nečemu više.
"Ali kada pogledamo i ostatak stana."
Nevoljno skloni ruke sa mene pa pokaže prema vratima.
"Onda da pogledamo.."
Možda smo mogli ostaviti obilazak stana za kasnije no htjela sam sve da vidim pa da se onda opustim. Izađem iz sobe te čujem i njegove korake kako idu za mnom. Uđem u drugu sobu pa vidim da je sve baš onako kako sam željela. Veliki krevet na sredini sobe iznad kojeg su s obadvije strane mali, noćni ormarići. Pored kreveta na jednoj strani zida je ormar, a s druge strane velika slika na čijem su platnu ljubavni motivi. Ova soba ima vrata i iz nje se može izaći na balkon.
"Jesi li ovako željela?"
Okrenem se prema njemu koji je stojao s moje desne strane i stanem ispred te ga pogledam u oči s iskrenim osmijehom na usnama.
"Sve je baš kako sam željela."
Uzvrati mi kratkim osmijehom i pogled skloni sa mene.
"Hvala ti što si mi omogućio sretan život."
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
