Borba, istrajnost i hrabrost su vrline koje mladu djevojku čine jakom i ne dozvoljavaju joj da odustane čak ni onda kada joj nije ni do čega, a uz dovoljan intenzitet unutrašnja motivacija joj pomaže da zadrži volju za optimalnim sređivanjem života...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nakon što smo završili s doručkom, vrijeme je bilo da krenemo. Nisam znala gdje, ali sam znala da ako idem s Bartolom nemam razloga za brigu. Gdje ću ići nije ni bitno, sve dok idem s njim.
"Danas te vodim na jedno mjesto, nadam se da će ti se svidjeti."
Pogledam u njega i osmijeh se sam pojavi na licu.
"Sigurna sam da će mi se svidjeti."
Ruku pod ruku smo izašli iz hotela, a onda je došao taksi po nas. Bartol mu je rekao gdje želimo ići, zatim smo kroz neko vrijeme i stigli na željenu adresu. Ni slutila nisam da je ostvarenje mojih želja na svega nekoliko koraka od mene.
"Razmišljao sam gdje prvo da idemo, a onda sam se sjetio koliko si maštala o ovome."
Ispred nas je Disneyland. Srce kao da sam pretrčala kilometre lupa kao najjači bubanj. Njegova ruka malo jače uzme moju pa krenemo praviti korake. Suze nisu mogle izostati, skupile su se i skliznule niz obraze. Njegovo tijelo se našlo ispred mene pa rukama obuhvati moje obraze te nam spoji poglede uz riječi.
"Nismo došli da plačeš, bebe."
Sreća je preplavila tijelo i sve što sam željela u ovom trenutku jeste da vrijeme stane. Zagrlim ga jako, najjače što sam mogla u znak zahvaljivanja, ali jedan zagrljaj ne može opravdati sve što radi za moju sreću. Postoji li osoba koja me je učinila sretnijom od njega? Sa sigurnošću ću odgovoriti da ne postoji.
"Nema suza. Idemo da vidimo šta sve ovdje ima."
Klimnem glavom pa mu dozvolim da mi obriše lice od suza, a onda se nastavimo kretati dalje.
"Znaš li da je prvobitno bio nazvan Euro Disney Resort?"
Rekla sam dok smo gledali u dvorac koji se ponosi visokim i ukrašenim tornjevima kao i krovovima koji su obojeni u kraljevsko plavu boju.
"On je konstruisan po uzoru na kraljevske dvorce."
"A zna li moja curica još nešto o njemu?"
Zagrlio me je s leđa dok sam gledala u najljepši prizor ispred sebe, poslije njega, naravno. Spustim ruke na njegove te se prepustim trenutku. Uzdisala sam duboko pokušavajući udahnuti ovaj trenutak.
"Okrenut je prema jugu zbog rasvjete koja bi smetala slikanju da je drugačije okrenut."
"Želim da mi još pričaš. Sve što znaš."
Uživala sam u njegovom glasu, diveći se njegovoj dobroti. Nismo obraćali pažnju na gužvu i galamu, ljudi su žurili, a nas dvoje smo stojali u jednom mjestu i uživali u našoj sreći. Djeca su razdragano trčala i galamila dok su ih roditelji pokušavali smiriti. Odbacim misli čim počnu ići na moje roditelje. Neću nikome dozvoliti da mi pokvari ovaj trenutak. Odgovorim na prije nekoliko trenutaka postavljeno pitanje pa se zatim okrenem prema njemu.
"Vrhovi su pozlaćeni sa dvadeset i četiri karatnim zlatom."
Smješkao se, pokazućuji zube, ali njegova sreća nije ni približna mojoj.
"Mnogo sam sretna, Bartol!"
"I ja sam sretan, Linda. Zato što tebe vidim sretnu!"
Trenutak za trenutkom se nizao, ali svi su bili ispunjeni srećom kao nikada do sada. Barem ne u mom životu. Uvijek je nešto ili netko falio da sve bude idealno. Sada mi ne fali nitko. Znači li to da mi je Bartol falio cijelo vrijeme pa zbog njega nisam bila sretna?
"Sada idemo probati hranu iz crtića."
Podignem obrvu visoko pa se nasmijem.
"Hranu iz crtića?"
Klimne glavom potvrdno potom ostavi poljubac kraj mog oka i ispreplete naše prste.
"U selu imaju restorani inspirisani kaubojskim filmovima i tu ima hrana iz Disneyevih filmova."
"Nisam znala da to postoji. Mislila sam da je to samo na ekranima."
Izgovorim brzo nadajući se da je bar nešto uspio razumiti.
"Hoćemo li poslije toga ići na vlakove?"
"Ili je možda bolje da idemo prvo na vlakove, a potom da jedemo jer ako budemo išli punog želudca, postoji šansa da nam bude loše."
Bartol na sve misli. Pored njega ništa ne može izmaći kontroli. Čak je pomislio da nam može biti muka ako odemo poslije restorana na vlakiće.
"U pravu si. Onda idemo prvo na vlakove?"
"Koliko ih ima?"
Postavio mi je pitanje za koje nisam bila sigurna, ali sam mislila da ih ima tačno toliko.
"Sedam."
"Na koji ti želiš da idemo? Mislim koji je prvi koji želiš da isprobamo?"
Koračali smo ravnomjernim koracima jedno pored drugog, smanjivajući razdaljinu između nas i vlakova na kojima želim da se vozim.
"Možeš ti izabrati."
Pustim mu na volju, a onda se nasmijem. Svi su vlakovi smrtni, barem se tako zovu odnosno tako se zovu vožnje jer nisu obične, malo su zastrašujuće.
"Možda vidimo Mickeya Mousea, ali on je samo jedan. Jer znaš djecu žele da uvjere kako je jedinstven."
"I ti si jedinstvena."
"Ti si poseban, Bartol."
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
