Jednim potezom - |Završena| #1

42. dio

Smetalo bi mi da u njezinim očima ne vidim ljubav koju osjeća prema meni. Da je htjela nešto s njim, ne bi čekala mene nego bi bila s njim. Ako počnem praviti probleme, naša veza će se već od samog početka početi narušavati. Ne treba nam to. Trebamo početi graditi povjerenje i sada kada smo u vezi. Izdržali smo prijateljstvo, pretvorili ga u mnogo jak odnos. Tandem. Nije ga nitko mogao narušiti osim nas. Sreća. Nismo ni mi uradili ništa što bi nam stvorilo neprijateljstvo, ali.. pretvorili smo ga u ljubav, to je ipak nešto posebno. Nešto što neću nikome dozvoliti da naruši.

"Trebala si mu se javiti, mislim ipak ste prijatelji. Nemoj prijatelje da gubiš dok si u vezi."

Drugu rečenicu sam posebno naglasio pa sam dobio jastuk po leđima. Ona mi je uvijek to govorila kada krenem s nekom djevojkom da se muvam.

"Možda bi bilo najbolje da odemo spavati?"
Postavi mi pitanje koje stvori sto različitih misli u glavi, ali većina su ona perverzna. Nije još uvijek vrijeme da mislim na to, ali već odavno nas zamišljam zajedno pa ne bi trebao biti problem. Sačekati će te misli još mnogo vremena da se ostvare na javi.

"Samo dok rezervišem, dolazim. Ako želiš raspremi se i pripremi za spavanje."

"Kada ćeš ti doći?"

"Ne treba mi mnogo vremena za ovo. Svega nekoliko minuta."

Klimne glavom potvrdno kao da se slaže sa mnom pa ustane. Odmijerim je dok me ne gleda pa po ne znam ni sam koji put vidim kako ima dobro izgrađeno tijelo.

"Gdje ćemo ići?"

"To je iznenađenje."

Otpuhne zrak kroz usne pa odmahne rukom i za svega nekoliko koraka napusti prostoriju u kojoj se nalazim. Nađem prvi let koji ide za Francusku pa rezervišem dvije karte za sutra, u 21:30h. Pariz je grad ljubavi. Zbog toga želim da naše prvo putovanje bude baš tamo. Neka naša ljubav počne u maloj vikendici, a razvije se u gradu ljubavi i nikada se ne završi. Trebam još samo da nađem neki dobar hotel koji će zadovoljiti sve moje kriterije, ali i Lindine. Listao sam različite slike hotela i tražio odgovarajući, ali ništa mi nije posebno privuklo pažnju. Do jednog trenuka, Le Bristol. Hotel smješten u palači, a s krovnog bazena se vidi Eiffelov toranj i izvorni unutarnji francuski vrt. Ovo mi izgleda divno. Nadam se da će se i njoj dopasti. Rezervacija obavljena, a jedva čekanje da započnem putovanje s njom sve veće. Njezina mala glava je provirila niz vrata te mi izvukla osmijeh.

"Ideš li? Čekam te."

Ustanem pa joj se približim bez odgovaranja na pitanje, ali odgovor sam potvrdio tako što sam spustio usne na njezinu ruku. Ona je moja dama i želim joj pokazati koliko ću se uvijek truditi da joj izvučem prekrasan osmijeh na lice.

"Spremi se i dođi."

Tiho, ali sasvim dovoljno da čujem izgovori. Nije mi ništa drugo ni preostalo nego da je poslušam. Uzmem iz ormara prvi šorc koji mi dođe na ruku kao i majicu, a onda još jednom pogledam u nju koja je ležala na krevetu s telefonom u ruci i čekala na mene.

Požuriti ću. Ne želim da me dugo čeka. Voda je klizila niz moje tijelo dok su kroz misli prolazili događaji od danas. Još uvijek je sve svježe i trebati će mi malo vremena da ipak shvatim šta se desilo s nama. Mislio sam da nikada neću doživjeti trenutak u kojem će mi priznati šta osjeća i da ima iste osjećaje kao i ja, ali ipak se dogodilo. Sada je moja nakon dugog zamišljanja i mojoj sreći nema kraja. Što se tiče njezine sreće, uraditi ću sve što mogu da bude sretna.

"Napokon, Bartol."

Legnem na krevet i prebacim ruku preko nje te je privučem još više sebi. Ostavim poljubac na čelo i ušuškam je pored sebe. Koliko je samo volim, Bože. Želim da svaku noć legnem pored nje, a isto tako i svako jutro da se probudim kraj nje. Nju znam drugačije nego bilo koju djevojku, znam sve o njoj i to mi omogućava da budem opušten. Da joj skinem svaku zvijezdu s neba koju poželi. Život je nije mazio, ali zato želim da joj od sada sve bude lakše. Ležala mi je na ramenu i rukama prelazila preko stomaka. Ježio sam se na njezine dodire, ali nije to ona neugodna jeza. Oh, kako je samo prijatna!

"Spavaj, bebe. Čeka nas sutra mnogo obaveza, a navečer imamo let."

Trebam obaviti posao u firmi, obavjestiti ih da neću biti ovdje te moram otići u klubove ili ako ne stignem jednostavno ih nazvati. Također, trebam roditeljima otići te im saopštiti novosti, a onda se moram vratiti u svoj stan i spremiti stvari. Previše svega, a jako malo vremena. Ako se ne stignem vidjeti s Teodorom, znam da će mi oprostiti kao i Sofija, ali red bi bio i njih da vidim. Sve ću stići jer me na kraju dana čeka ona. Čeka me i odmor s njom. Prvi, ali ne i zadnji. Za nas život tek sada počinje. Ali, da, sutra idemo i na groblje kod njezinog dede. Mislim da jedan dan treba imati više sati kako bih mogao stići da obavim sve što trebam. To je jedino riješenje, ali nemoguće.

"Laku noć, jedini moj."

Sanjivo kaže pa se pomijeri malo tako da se može namjestiti za spavanje. Večeras me nije poljubila za laku noć, ali uvesti ću nam to u rutinu. Život je pred nama i ne želim da se svaka noć završi samo s jednim laku noć. Kada ostavim poljubac u kosu, poželim i ja njoj laku noć.

"Laku noć, bebe. Lijepo mi spavaj!"

Prebacim i drugu ruku preko nje tako da sam je sada grlio s obadvije ruke. Čeka nas dug i naporan dan pa je vrijeme za spavanje. Opustim se potom utonem u snove.