Jednim potezom - |Završena| #1

8. dio

Lindina rečenica mi izvuče osmijeh na lice. Pokušavao sam solidarisati s njom. Nisam želio uživati s njima ni zabavljati se jer će onda ona jedina biti ozbiljna. Želim da se osjeća prijatno, ali odgovor koji im je dala, izazove osmijeh. Glasno su se smijali, nastavljajući zabavu. Stavim sunčanice i na taj način sebi omogućim da je gledam. Kada se okrenem da je pogledam, skloni pogled sa mene koji sam osjetio na sebi sve do tog trenutka. Želio sam se uvjeriti jesam li u pravu i kada sam vidio da jesam, osjećaj topline mi preplavi tijelo. Parkiram na svom parkingu i skinem naočale. S još jednim pogledom prema meni napusti automobil i ostavi me samog. Pridružim im se i ja pa krenemo prema klubu. Ovaj put Sofijina ruka je bila u Lindinoj, a mi smo bili na krajevima sve do ulaza odnosno stojao sam do Linde dok je Teodor hodao uporedno sa Sofijom.

"Gazda, stigli ste. Vas ne trebam pečatirati?"

Obrati mi se momak koji je prodavao ulaznice za ulazak u noćni klub. Na šalteru do njega je stojala visoka plavuša, obučena u kožnu haljinu koja je više otkrivala nego pokrivala. Zubima uzme donju usnu i počne je grickati dok gleda u nas. Nikada nisam volio da mi se na ovakav način nude djevojke čim čuju da sam gazda, ali ih nisam odbijao. Uzimao sam ono što mi ponude. Htio sam život iskoristiti maksimalno da se sutra ne kajem što nisam.

"Nikome od nas četvero ne treba pečat da uđe u klub."

"Onda vam želim ugodnu i burnu noć."

Prođem kroz rampu zajedno s Teodorom i sačekam da uđu i njih dvije. Zadržale su se u gužvi. Možda su srele nekog poznatog.

"Pričaju s dečkima."

Teodor izgovori gledajući preko rampe. Pomjerim se i kada vidim da razgovaraju, odlučim da ih više ne čekam. Stojim i čekam dok one razgovaraju s drugima.

"Brate, zar ih nećemo sačekati?"

"Ako ti se čeka, onda ih sačekaj. Ja neću."

"Nećeš?"

Blag ženski glas mi se obrati. Linda. Jesu li čule šta smo pričali? Jesu. Postavila mi je pitanje i od mene dobila samo hladan pogled. Nastavim prolaziti kroz gužvu zajedno s Teodorom, dok su one išle iza nas. Možda više ne idu, možda opet razgovaraju s nekim likovima. Okrenuo bih se da vidim, ali ne želim. Mene ne treba zanimati s kim priča. Dođemo do separea pa čujem Sofijin glas prije nego što sjednem.

"Nas dvije ćemo jedna do druge, a ako može Teodor da sjedne pored mene jer on želi i pjevati i piti."

Teodorovo lice obasja osmijeh. Laskalo mu je što ga Sofija želi pored sebe, a meni nije smetalo. Neka se zabavljaju i uživaju. Sjeo je pored nje, a onda je ostalo na meni da odlučim gdje ću sjesti. Pored Linde ili Teodora? Pogledam u nju i po tko zna koji put uhvatim kako sklanja pogled. Ne znam u čemu je problem pa radi takve stvari. Prije me je gledala bez problema, a sada ne može ni da me pogleda. Je li ona ljuta na mene? Sjednem pored nje jer želim da saznam odgovore koji me zanimaju. Konobar je došao i uzeo narudžbe od nas. Mi ćemo piti viski, a one višnjevaču. Linda je naručila vodu, a Sofija alkoholno piće. Uvijek je spremna za akciju. Želio sam postaviti pitanje, ali ipak nisam. Ljut sam i ja ako je ona. Sofija i Teodor su pjevali i dizali ruke u zrak, a nas dvoje smo sjedili bez izgovorenih riječi. Konobar se vratio s narudžbom i ispred nas poredao čaše. Teodor je uzeo bocu višnjevače i nasuo djevojkama, a moja ruka je držala viski i sipala u naše čaše.

Linda uzme prva čašu i otpije nekoliko gutljaja, nisam se ovome nadao, a nije ni Sofija. Gleda u nju kao da je nikada nije vidjela da pije. Uhvati je za ruku i usne približi njezinom uhu, nisam čuo o čemu razgovaraju, ali sam vidio da obadvije ispijaju piće poslije toga. Pogledam ispred sebe i u gužvi vidim dobro poznato lice, pleše s ostalim djevojkama i ne mari ni za koga oko nje.

"Živjeli!"

Pogledam u Sofiju koja je ustala s čašom u ruci i čekala na nas da joj se pridružimo, Teodor je već stojao do nje, a onda ustane i Linda. Ostao sam sjediti i gledati u njih.

"Brate?"

Obrati mi se Teodor pa da ne dobijem neko od pitanja koje će me smoriti, ustanem i nazdravim s njima. Poslije toga Sofija i Teodor su otišli na podijum da plešu, a Linda koja je krenula za njima stane kada joj uhvatim zglob desne ruke.

Okrene se prema meni pa dobijem jasan pogled na njezin dekolte, nikada je nisam vidio u odjeći poput ove. Uvijek je željela prekriti sve dijelove tijela, a večerašnja kombinacija nije bila kao prije. Duga, crna kosa joj pada niz leđa i privlači pogled na oblikovanu zadnjicu. Ne smijem je gledati na ovaj način. Ona mi je drugarica, nije bilo kakva djevojka. Opominjao sam sebe u mislima dok sam i u tom trenutku šarao pogledom po atributima. Stojimo jedno ispred drugog dok rukom čuvam njezinu. Pogledi u tami usmjereni jedan na drugi su željeli da se nastave razmijenjivati, ali ona je svoj sklonila kao i svaki put kada se sretnu.