Borba, istrajnost i hrabrost su vrline koje mladu djevojku čine jakom i ne dozvoljavaju joj da odustane čak ni onda kada joj nije ni do čega, a uz dovoljan intenzitet unutrašnja motivacija joj pomaže da zadrži volju za optimalnim sređivanjem života...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Protekla noć je ostavila poseban dojam na mene, probudio sam se prije Linde i odlučio da je iznenadim. Ustanem polako da je ne probudim, pokupim telefon sa stola i naručim hranu, a dok ugostitelji donesu, ja ću se obući. Danas ću obući košulju i crne farmerke. Želim izgledati lijepo. Želim joj biti lijep. Vrijeme je prošlo brže od očekivanog, dostava je bila pred vratima s tacnom u rukama.
"Hvala Vam!"
Uljudno klimne glave s osmijehom na usnama potom ode, a ja se vratim u sobu. Ne bih je budio da već nije prošlo deset časova, vrijeme nam prolazi, a još mnogo toga je ostalo da vidimo. Možda bi mogao produžiti naš boravak ovdje, ali to ću vidjeti s njom. Ostavim tacnu na stol pored kreveta zatim stanem s druge strane kreveta i dlanom nježno pređem preko njezinog obraza.
"Ljubavi.."
Namršti se pa sanjivo otvori oči i stvori najljepši prikaz ispred mene. Spustim poljubac na njezino čelo, a nakon toga osjetim ruke kako me privlače sebi, sa zagrljajem oko vrata. Usne su pronašle mjesto na njezinima i ostvarile kontakt. Kada odmakne usne od mojih, ustanem i donesem tacnu s doručkom ispred nje.
"Ti si najbolji dečko u čitavom univerzumu."
Uzme tacnu pa počni halapljivo da jede, što izazove osmijeh na licu. Preslatka je.
"Sanjala sam da imamo bebu."
Riječi koje mi uputi na trenutke me ostave bez daha. Ja o tome sanjam budan. Nisu mi potrebni snovi. Osmijehnem se riječima pa je pomilujem po obrazu.
"Jednog dana će se i to dogoditi."
Sada je i ona imala osmijeh na licu.
"Živim za taj dan kada ćemo imati svoju obitelj."
"I ja isto. Ti si jedina djevojka s kojom se mogu zamisliti. Jedina s kojom maštam o djeci. Braku."
Veselo se smijala i gledala u mene pa u stomak dok je hrana stojala na nogama.
"Mene će više voljeti."
"Tatu će više, mama."
Glasno se nasmijala i dodala još jednu rečenicu pa počela da jede.
"Isto će nas voliti, najljepši."
○ ○ ○ NEKOLIKO SATI KASNIJE ○ ○ ○
Stojimo ispred Eiffelovog tornja, držeći se za ruke i u mislima vjerovatno imajući slične zamisli. Jučer smo isto bili u blizini njega, pored rijeke Seine, ali smo išli u katedralu.
Danas smo isplanirali da dođemo ovdje. Platim ulaznice pa uđemo u njega. Najveći toranj na svijetu. Opravdao je svoj česti obilazak turista, ali i onih koji žive u Parizu. Imao je s čim da se ponosi. Na prvom katu se nalaze imena mnogobrojnih osoba. Vjerovatno su svi oni značajni zbog nečega.
