Jednim potezom - |Završena| #1

98. dio

Gledam u Sofiju koja sprema stvari u kofer pa ih izvadi i tako nekoliko puta, ne zna šta da ponese, a šta ne. Zabavno je gledati kako se ponaša u ovom trenutku koji zahtjeva od nje strpljenje kojeg ona skoro pa i nema. Želi dobiti sve odmah, bez čekanja.

"Dobro je pa tako ne mijenjaš dečke."

Okrene se prema meni koji sam ležao na krevetu i čekao da bude gotova. Danas idemo na put, gdje ćemo ostati vjerovatno duže od poslovnog puta. Poslije toga imam godišnji pa neće biti problem zbog posla, a njezin posao će voditi Linda uz par osoba koje će joj biti u blizini zbog pomoći. Pogodi me jastukom kojeg dohvati s drugog kreveta što izazove glasan smijeh kod mene.

"Ako me naljutiš, lako ću te promijeniti."

Nije joj ovo trebalo. Zna tačno kako da izazove ljubomoru. Ustanem s kreveta i odem do nje koja mi se ponosno smješkala. Ruke spustim na njezin struk pa je privučem sebi uz riječi.

"Šta si to rekla?"

"Kako te više glava ne boli, odjednom prestala?"

Prije nego što spustim usne na njezine, postavi mi pitanje i odmakne se.

"Moglo bi i tebe dupe zaboliti."

Sada mi se nije izmakela, dopustila je usnama da se spoje zatim je uključila jezik jer za nju poljubac nije ako nema vatrenog plesa s jezicima. Jedina djevojka koju sam upoznao za svojih dvadeset i tri godine, a da nikada ne izbjegava intimne dodire i strast. Ona uživa u tome i to je sve što mi treba. Kada govorimo o tome, s druge strane ima sve potrebne osobine koje mi se sviđaju. Jednostavno, našli smo se iako sam vješto izbjegavao da se vežem za nju. Ne kajem se što sam ipak popustio i dopustio sebi da se zaljubim jer imati nju u životu, znači biti sretan u životu.

"Teo.. nisam se još spremila."

Kroz poljubac kaže pa je pustim da se sprema. Nekada je dovoljno samo što je pored mene, ne mora me ni zagrliti, samo neka je tu, u mojoj blizini. Ispunjen sam samim pogledom na nju.

"Gdje ti stoje tablete?"

Otvori neseser koji se nalazio ispred nje, pored kofera i ustane pa ode iz sobe. Gdje je otišla? Nije mi ni odgovorila na pitanje. Legnem nazad na krevet pa mi sve postane kristalno jasno kada je vidim da se približava s čašom vode i tablom tableta u ruci.

"Sada popij ovu tabletu."

"Ali jeo sam."

Nasmiješi se pa mi odgovori. Znam da se tablete protiv bolova u većini slučajeva piju na pun želudac, ali nisam mogao izostaviti da je malo zezam. Uživao sam kada je vidim namrštenu jer bude slatka.

"One se i piju na pun želudac, Teo."

Uzmem tabletu iz njezine ruke kao i čašu s vodom pa prije nego što popijem tabletu, odgovorim na njezine riječi.

"Otrov bih popio da mi ga dadneš."

Nasmiješi se, a ja popijem tabletu i vratim joj čašu koju ostavi na stol zatim se okrene prema meni.

"Pa ako me nastaviš nervirati i popiti ćeš ga."

Povučem je na sebe te počnem škakiljati, njezin osmijeh se prolamao sobom i činio me izuzetno sretnim. U životu mi ne treba ništa osim nje i dobrog posla s kojim mogu da joj obezbjedim život kakav zaslužuje. Znam da nije djevojka koja bi sebi dopustila da živi na račun dečka, ali sam spreman da uradim sve što je potrebno za njezinu sreću.

"Teo.."

Uhvati me za obraze i privuče sebi tako da su nam se usne spojile u dug poljubac koji je prešao na dodire. Vatra u meni je sve više gorila, a želja da je imam u ovom trenutku postajala sve veća.. ali onda se naglo odmakne od mene.

"Zakasniti ćemo, Teo. Nisam se još ni spremila."

Gledam kako ustaje sa mene i odlazi do kofera pa ostavlja još neke stvari.

"Grijeh je ostaviti dečka naloženog i samo tako otići, da znaš."

Pogleda me kratko pa nastavi raditi.

"Imamo cijelo vrijeme za sebe, iskupiti ću se."

"Pokušavaš smanjiti svoj grijeh?"

Nastavio sam da je zezam dok sam gledao kako se smješka i užurbano radi.

"Želiš li da ti pomognem?"

"Samo mi se ne približavaj, ako dođeš, napraviti ćeš totalnu pometnju."

Uzvraća mi šalom ili zaista tako misli? Možda se ne bi dobro snašao jer bi mi to bio prvi put da spremam ženske stvari, ali pomogao bih joj da želi.

"Blago meni onda ću još ležati i gledati u tebe."

"Žao mi je, ali me više nećeš gledati. Idem da se obučem."

Izađe iz sobe bez da joj odgovorim no nema veze. Biti će prilike pa ćemo vidjeti tko će koga da gleda. Ustanem s kreveta, zategnem sve kako je bilo prije nego što sam legao i uzmem njezin kofer te ga odnesem u hodnik. Još malo krećemo na naše prvo putovanje koje nisam ni planirao da će se desiti, ali da je ostavim danima ovdje da me čeka, ne dolazi u obzir. Kako bih uopće provodio vrijeme bez nje? Bilo bi mi dosadno.

"Spremna sam, možemo krenuti."

Prebaci torbicu preko ramena kada izađe iz toaleta. Plave farmerice i bijela kratka jakna koja se zateže oko struka su je činili zgodnom.

"Idemo na put, ljubavi. Ne idemo u klub."

Osmijehne se pa mi se približi i otisne usne na moje.

"Volim te, zgodni!"

"Volim i ja tebe, princezo moja."