Borba, istrajnost i hrabrost su vrline koje mladu djevojku čine jakom i ne dozvoljavaju joj da odustane čak ni onda kada joj nije ni do čega, a uz dovoljan intenzitet unutrašnja motivacija joj pomaže da zadrži volju za optimalnim sređivanjem života...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sačekao sam Bartola ispred zgrade da ne ulazim u stan. Moramo na posao, a vremena nema na bacanje. Ističe nam i ovako. Njegov izraz lica mi ne pokaže ništa drugo osim tuge.
"Nisam se ni pozdravio s njom kako treba."
"Brate, ti si gazda i bez tebe se to ne može riješiti."
Upalim automobil pa krenemo prema klubu u kojem je situacija izmakela kontroli čim nas nije bilo dva dana, maksimalno. Zar ljudi nisu u stanju da rade svoj posao bez nadzora? Moramo li uvijek biti prisutni da oni rade kako treba?
"Volio bih da te nisam morao prekinuti. Znam koliko ti svaki trenutak znači, ali.."
"Nisi ti kriv što drugi ne znaju raditi svoj posao."
Hladno mi odgovori iako njegova rečenica kaže da mene ne krivi, znam da je ljut. Mislim da bih i ja bio da sam na njegovom mjestu. Sofiju mogu da vidim u svakom trenutku dok je s njim drugačije.
"Jeste li razgovarali, šta ti kaže?"
Odmahne glavom i okrene glavu od mene. Dani kroz koje prolazi ostavljaju dubok trag na njega. Znam da je voli, a mislim da ne mogu ni zamisliti koliko no više voli svoju obitelj i zbog njih je spreman ostaviti nju. To je već uradio. Uništio je Lindu, a s tim je uništio i sebe.
Boli ga što nije s njom, pored toga kajanje itekako utječe na savjest koja mu ne da mira. Zna koliko je povrijeđena, a ne može ništa uraditi povodom toga. Mogao bi samo da se malo manje brine za sviju oko sebe.
Netko bi mi sada rekao da nije svatko otac i nije, slažem se, ali ako čovjek od pedeset godina uradi grešku, zar mora žrtvovati život svog sina i uskratiti mu sreću da bi se spasio? Ne podržavam njegovu odluku kao ni postupak. Već sam to rekao Bartolu, ali on je nastrojen kada mu se govori o obitelji pa više ne želim ni spomenuti.
Ispoštovati ću njegovu odluku i biti ću mu kum, naravno, ali volio bih da budem kum njemu i Lindi.. ne pita se mene. Siguran sam da bi Linda uradila apsolutno sve za njega dok to nije slučaj i s njegovom budućom suprugom. Ježim se na samu pomisao. Zar ženim najboljeg druga za tamo neku, nebitnu djevojku?
"Nju bolovi razaraju, brate. Ona jedva diše."
Sve sam vidio i sam, ali nadam se da će Linda ojačati i pobijediti bolove. Ne može, zapravo ne smije sebi dozvoliti da je bolovi unište. Sofija je uz nju cijelo vrijeme, naravno da i treba biti. Ako joj je netko potreban osim Bartola i rečenice s kojom će joj saopštiti da se ne ženi sutra, da se ne ženi nikako, mislim da ne ženi drugu ženu.
Poslije njega joj je najpotrebnija Sofija, a tu sam i ja ako mogu bilo kako pomoći no teško je da će bilo čija druga pomoć osim Bartolove pomoći.
"Htio sam se oprostiti s njom, a sve što sam stigao da uradim jeste da je poljubim u čelo i izgovorim dvije bijedne riječi, čuvaj se, a ja sam htio da je čuvam od sviju i svakoga. Nisam želio da je netko povrijedi, a na kraju sam je ja povrijedio."
Znam da je voli, ali ta ljubav nije dovoljna, kada već moram tako da kažem. Za pravu ljubav ću uraditi sve i staviti ću je ispred sviju. Sofiju sam stavio ispred sebe, a da ne pričam o tome koliko je zapravo volim i cijenim no pružio sam nam priliku u kojoj maksimalno uživam. Nakon dugo godina sam shvatio da postoji ljubav i za mene. Ali ništa to ne bi bilo tako da nije bilo Sofije.
Ona mi je pokazala da postoji sreća. Da ja mogu biti sretan i ispunjen. Ne znam kako bih tačno postupio u situaciji u kakvoj se našao Bartol, kada mu je na jednoj strani bio otac, a na drugoj djevojka koju voli. Ali itekako znam da bi zadržao Sofiju pored sebe. Neka svi idu, ali nju ne dam. Ona čini moj svijet posebnim, ona će mi rađati djecu jednog dana.
"Dao bih sve da sam u drugoj situaciji. Volio bih da je sve samo jedan košmar iz kojeg ću se probuditi pored nje."
Postoji li nešto što mu mogu reći, a da ne zvuči pogrešno? Sam je sebe doveo u ovaj košmar. Od svog života je napravio pakao. Volio bih mu pomoći, ali kada sam sebi ne želi pomoći, znači da mu ni ja ne mogu pomoći.
"Znaš.. dugo sam razmišljao. Sutra.. kad potpišem... neću više odlaziti Lindi. Tako ću nas samo još više povrijediti. Dočekati će me, znam, a ja ću pokleknuti i ponašati se prema njoj kao da je moja."
Hoće li uspjeti? Hoće li uspjeti smiriti srce kada bude očajnički tražilo Lindu? Kako će sebi objasniti da na to više nema pravo?
"Boliti će me.. ali pustiti ću je da bude sretna. Znaš..iskreno.. ne znam kako ću preživjeti kada saznam da je našla dečka, da je našla drugog koji će zamijeniti moje mjesto jer je*i ga, ali želim da je moja."
"Ne trebaš biti sebičan. Sutra se ženiš, a od nje tražiš da zauvijek čeka tebe koji nećeš doći."
"Nekada ljubav nije dovoljna, brate moj."
Ljubav je itekako dovoljna samo kada se voli nesebično. Kada si spreman da se žrtvuješ za sreću svog partnera, a ne kada gledaš samo kako će tebi da bude dobro.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
