Jednim potezom - |Završena| #1

60. dio

Danas ću se naći sa Sofijom s jednim prijedlogom. Ne znam kako će ga prihvatiti, ali bolje i sada da to uradim nego nekada poslije. Zakopčam još jedno dugme na košulji pa rukom prođem kroz kosu koju sam danas skratio te stavim još nekoliko kapi parfema na sebe. Želim da se sredim, ipak moram držati do sebe i svog izgleda. Ne mogu bilo kakav da izlazim. Sofija će kasniti kao skoro pa svaki put, ali ja ću ipak doći na vrijeme bez obzira što znam da ona neće.

"Već deset minuta kasni."

Kažem sam sebi pa je ugledam kako mi se približava na štiklama i u haljini koja joj je previše kratka. Šta tebe briga Teodor što je njoj haljina kratka? Jesi li joj dečko? Nisi. Prema tome nemaš pravo ništa da komentarišeš. "Ali svi će je gledati", unutarnji glas mi se obrati pa pomislim neka je gledaju, nije to moj problem. "Nije tvoj problem, ali ti je krivo". Prestani! Odmah prestani.

"Gužva u saobraćaju. Izvini."

Možda bi i povjerovao da ne kasni često, ali sada se nisam želio raspravljati pa je samo povučem sebi u zagrljaj. Omota ruke oko mene i proširi svoj miris u zraku. Pomiješao se sa mojim isto onako kako bih se i ja pomiješao s njom.

"Zašto se nismo našli u klubu ili nekom kafiću?"

Postavi mi pitanje kada se izvuče iz zagrljaja. Našli smo se u parku koji je osvjetljen, u koji sam došao prije nje i što je glavni razlog. Htio sam ovdje jer ima manje gužve te možemo sjesti i razgovarati.

"Trebamo razgovarati."

Mislim da bi problijedila da nema šminku na licu, ali ovako sam samo vidio usnice kako su se razdvojile jedna od druge.

"O čemu?"

"Da sjednemo?"

"Teo.. da li je sve u redu?"

Pokažem joj pogledom na prvu slobodnu klupu pa zajedno dođemo do nje i sjednemo. Ispravim pogled na nju koja je već gledala u mene i odlučim započeti razgovor. Nemam zbog čega oduživati. Biti će gore i meni, ali i njoj.

"Prvo me saslušaj.."

"Ako želiš da završiš, bolje da odmah kažeš."

Nisam ni pomislio da će joj to biti prva pomisao. Možda bi i meni isto bilo da sam na njezinom mjestu, ali nisam. Odmahnem glavom negativno pa i s riječima isto ponovim.

"Saslušaj me, Sofija."

Spusti ruku na moju pa uzmem obadvije njezine ruke u svoje i počnem govor. Trema je obuzela tijelo, a srce počelo preskakati u grudnom košu. Nastojao sam smiriti disanje, ali i sve ostale funkcije u tijelu no nije mi polazilo za rukom.

"Ako pogriješim u nečemu, ispravi me, slobodno."

Klimne glavom blago, pokušavajući ostati mirna, ali osjetio sam da joj ruke podrhtavaju.

"Znaš da sam volio samo jednom, a da sam na kraju ostao bez nje.."

Potvrdila je klimanjem glave gole pa dole i tako nekoliko puta.

"Tvoje ponašanje mi govori da si zaljubljena u mene, ljubomorna si na druge djevojke koje su mi u blizini iako znaš da nemam ništa ni s jednom, nisi željela da završim prošli put zato što si se zaljubila, govorim li istinu?"

Završim govor s postavljanjem pitanja. Vjerujem da sam je doveo u nezgodnu situaciju, ali moram kako bih mogao nastaviti govor. Spusti pogled na tlo pa ga ubrzo vrati na mene.

"Zar je to bitno, Teodor?"

"Bitno je, Sofija. Želim da budeš iskrena sa mnom jer i ja želim biti iskren s tobom."

Šutila je. Nije željela priznati da osjeća ljubav prema meni, a znali smo obadvoje da govorim istinu.

"Ne mogu nastaviti dalje dok mi ne odgovoriš."

"Hoće li moj odgovor promijeniti naš odnos?"

Drhtavim glasom je postavila pitanje dok su joj oči postajale vlažne.

"Nema suza, velika djevojčice."

Pređem dlanom niz njezin obraz pa na bradi zadržim ruku dok je ona drugu stezala sa svojim rukama.

"Promijeniti će, vjerovatno."

Odmahne glavom desno pa lijevo zatim izgovori.

"Onda nisam zaljubljena."

Njezin odgovor mi je jasno rekao da je zaljubljena. Znao sam to. Mogao sam da vidim kada se neka djevojka zaljubi.

"Priznati ću ti da sam i ja na tebe počeo gledati kao na djevojku, a ne više samo na djevojku s kojom ću imati seks i to je sve. To je razlog zbog kojeg sam želio završiti prvi put."

Oči su joj se počele cakliti. Samo je blago klimala glavom gore i dole.

"Zvao sam te ovdje jer te želim pitati nešto.."

Par trenutaka tišine, a onda moj odgovor siđe s usana i zadrži se iznad nas.

"Želiš li mi biti djevojka?"

Skoči s klupe pa ustanem i ja za njom. Kao da sam je pitao da mi bude žena, a ne djevojka. Tako je reagovala.

"Ti nisi normalan!"

"Pa, hvala ti, Sofija."

Nasmijem se, a ona omota ruke oko moga vrata i spoji nam poglede.

"Želim. Naravno da ti želim biti djevojka. To sam čekala cijelo vrijeme."

"Ali si mi rekla da nisi zaljubljena u mene, kako onda želiš biti sa mnom?"

Sada sam je počeo zezati, a njezin glasan smijeh je odzvanjao parkom.

"Ti si lud. Mislila sam da ćeš otići od mene ako priznam da sam zaljubljena."

Uhvatim joj obraze dlanovima pa izgovorim. Siguran u svoju izjavu.

"Ja i jesam lud, ali za tobom."
Nije ništa odgovorila samo je spustila usne na moje i prepustila se trenutku. Mjesečina je krasila momenat u kojem smo pripali jedno drugom. Dugo sam se borio sam sa sobom da se ne zaljubim, ali ona je uradila sve da promijenim takvo mišljenje. Natjerala me je da se zaljubim u nju.

"Volim te, Teo!"

"Lujka moja."