Jednim potezom - |Završena| #1

43. dio

Jutro kao i svako drugo samo što sam se ovaj put probudio pored djevojke koja mi znači više od drugih. To ne znači da sam zaljubljen u nju! Samo da je cijenim više nego druge. Sinoć smo se dogovorili da će se naš odnos zasnivati na fizičkom zadovoljstvo, a ne na emotivnom. Takav dogovor je bio na samom početku, ali su se kasnije počele javljati ljubomorne iskre koje su se trebale zaustaviti na vrijeme. Ne želim da ulazim u veze niti da se vežem. Ljepše mi je meni samom nego da imam ljubavne probleme.

Pogledam u Sofiju koja je još uvijek spavala, a kako i ne bi poslije sinoćnje noći. Burne noći. Njezini plavi pramenovi kose su padali na jastuk s tim da je poneki završio i na njezinom licu. Pune usne su bile odvojene jedna od druge, ali sasvim malo što je u ovom slučaju bilo dovoljno da bude još provokatnija. Čak i kada spava, budi u meni strast koja jedva čeka da se probudi te da je ima. Zagledao sam se u nju, sve dok nije počela lagano da otvara oči i da se mršti. Odmah sklonim pogled jer što bi ona znala da sam je gledao? Nema potrebe.

"Dobro jutro, Teo."

Poželi mi dobro jutro prva, a zatim joj uzvratim s kratkim osmijehom preko usana.

"Jutro. Jesi se naspavala?"

Osmijeh ispod punih usana je pokazao blistavo bijele zube koji su je činili još ljepšom. Mislim da je ona druga djevojka na kojoj mi je lijep osmijeh. Prva je ona koja više nije među nama. Nije među živima. Na svakoj poslije nje sam gledao samo jednu stvar. Atribute. To me je jedino zanimalo i kakva je u krevetu. Sve dok nisam Sofiju pogledao na drugačiji način od prijateljstva.

"Jesam. Dovoljno za danas. Kako si ti spavao?"

S odgovorom na moje pitanje me je prekinula u razmišljanju i natjerala da nastavim razgovor. Više sam za razgovor naših tijela, ali ovaj put ću pristati i na razgovor riječima iako mi nije do njega u pretjeranoj mjeri.

"Naspavao sam se dovoljno."

"Danas moram ranije na posao."

Ustane iz kreveta bez da me poljubi, bez da nešto uradi osim što izgovori nekoliko riječi. Pratio sam je pogledom šta radi sve dok nije otišla iz sobe. Šta mi drugo ostaje nego da ustanem i ja? Mogao sam još ležati, a još bolje bi bilo da smo radili nešto zajedno. Obučem odjeću u kojoj sam bio i sinoć pa izađem iz sobe.

"Zašto si ustao?"

Okrenem se prema njoj kada čujem pitanje. Nije mi više ni kava bila bitna. Sofija je samo u donjem rublju stojala ispred mene na nekoliko metara.

"Rekla si da moraš ranije na posao pa sam nam htio napraviti kavu."

Zadovoljno se nasmiješi pa ugledam njezino dupe kako se kreće prema sobi. Moje međunožje izgleda da ne može mirovati ni na par minuta. Okrenem se te nastavim s poslom od prije nekoliko trenutaka dok me nije Sofija prekinula. Kava samo što nije gotova, a misli da sam trebao otići za njom u sobu sve jače. Možda smo mogli voditi ljubav i ovo jutro, ali komplikovana Sofija mi nije dala nikakav znak. Zbog toga sam i ostao u kuhinji. Biti će prilike. Pripadati će mi opet na taj način. Sjednem na krevet pa upalim televizor. Ima li neki film koji će mi privući pažnju? S tim je odvodeći s njezinog tijela.

"Jutros si nam vrijedan."

Pohvali moj trud kada sjedne pored mene. Ovaj put obučena u odjeću koju sam skinuo sinoć prije spavanja. Sofija je uvijek vesela i nasmijana. Nekada mi ne bude jasno kako se može uvijek smješkati, ali energija koju posjeduje prelazi i na mene. Njezino raspoloženje se osjeća u zraku te vuče na zadovoljstvo.

"Kada ja to nisam vrijedan?"

Ugrize se za usnu što još više dovede moje misli do uzbuđenja koje će se još malo početi jasno vidjeti između nogu. Pokušam zanemariti šta radi jer izgleda da me nastoji isprovocirati. Nisam slab toliko na nju da se ne mogu obuzdati.

"Uvijek si vrijedan. Pogotovo kada se radi o seksu. Tu si izuzetno poseban."

Laskale su mi njezine riječi pohvale. Zar nekome ne bi prijalo da ga hvali djevojka poput Sofije? Djevojka koja prosto uživa u seksu i zna šta želi. Sviđa joj se kako to treba, to su mi govorili njezini glasni uzdisaji, a sada mi je potvrdila i riječima. Zadovoljno se osmijehnem pa odgovorim.

"Zadovoljstvo je moje ako ti se sviđa."

"Ti baš znaš šta trebaš da radiš. Znaš tačno gdje u kojem momentu trebaš da me dodirneš, a gdje da me poljubiš."

Gledao sam u nju, možda malo više u njezine usne koje su se pomijerale, a koje sam želio imati istog trenutka. Suzdržao sam se. Ne želim ispasti debil koji neće slušati šta ima da kaže već će navaliti na nju kao da mu je prva u životu.

"Nisi ni ti loša."

Morao sam je pohvaliti. Ne bi bilo pošteno da primam komplimente, a da ih ne uzvraćam. Bar mogu reći istinu, ne mora to zvučiti kao kompliment jer se kompliment u velikim količinama poklanja samo djevojci u koju si zaljubljen. Nisam zaljubljen.

"Kakvi su tvoji planovi za današnji dan?"

"Trebam se čuti s Bartolom da vidim koji će on posao danas obaviti, a koji je na meni."

Klimne glavom potvrdno u smislu da razumije. Nisam ni sumnjao da će postavljati pitanja. Ona je ipak djevojka koja mnogo stvari razumije, a velika brbljivica kada nešto nije po njezinom. Kao i svaka djevojka.

"A kada završiš sve što imaš, biti ćeš moj?"

Sa zadovoljstvom ću čitav dan biti tvoj i predati se tvojim dodirima.

"Važi. Čujemo se onda kada i ti završiš pa ćemo se dogovoriti."

"Može. Dogovoreno!"