Jednim potezom - |Završena| #1

72. dio

Kasno sam završio s poslom pa mi je Linda rekla da se odmorim, da ćemo se sutra vidjeti. Nisam nikada imao problem s tim. Razumna je djevojka, ne ljuti se kada ne mogu stići na vrijeme. Jedna od vrlina koju itekako volim kod nje. Teodor i Sofija su se vidjeli poslije posla pa smo sada obadvojica u stanu. Planiramo ovo malo vremena dok ne krenemo na spavanje provesti u razgovoru koji nam je u zadnje vrijeme izmicao. Vrijeme se posvećivalo nekim drugim stvarima.

"Jesi li stigao sve uraditi što ti je ostalo danas?"

Obrati mi se Teodor s pitanjem na koje mislim da je već znao odgovor, ali ga je postavio iz ne znam ni ja kojeg razloga. Uvijek obavim sve što trebam. Volim odgovornost pa samim tim moram prvo ja biti odgovoran da bih mogao i od drugih tražiti isto.

"Jesam. Nazvao sam menadžera i riješio s njim narudžbe."

Ugasi televizor i s tim mi dadne do znanja da ima nešto bitno da mi kaže. O čemu se radi? Imam i ja njemu nešto da kažem, u šta je već upućen, ali se nadam da će imati neko riješenje za mene.

"U posljednje vrijeme je sklopljeno mnogo novih ugovora, jesi li pregledao sve?"

Nisam znao na šta tačno misli jer sam vidio sve i ne vidim ništa nejasno.

"Možeš li biti direktniji?"

Slegne ramenima pa odgovori kratko i jasno.

"Samo me zanima jesi li iščitao sve?"

"Jesam. Pogledao sam sve ugovore."

Klimne glavom potvrdno pa se osmijehne u znak razumijevanja. Nisam vidio ništa sumnjivo, a da nešto ima. Siguran sam da bi mi Teodor skrenuo pažnju na taj papir.

"Kada se useljavate ti i Linda?"

Nisam ni sam znao odgovor na ovo pitanje, ali za nekoliko dana bi trebali biti u našem stanu. Dešava mi se da ne mogu navečer spavati jer mislim na to. Uzbuđenje je svaki dan za level više.

"Trebali smo večeras otići pogledati, kaže da je skoro sve gotovo pa samim tim znači da će to biti vjerovatno ovaj tjedan."

Osmijehne se te jasno pokaže koliko mu je drago zbog nas.

"Znači, ubrzo bi mogao i kum postati?"

Nismo još razgovarali o vjenčanju, ali što se mene tiče mogu je oženiti odmah, bez problema. Volim je i vidim se s njom do kraja života. Moja potraga za savršenom ženom je završena onog trenutka kada smo ušli u vezu.

"Ne pita se samo mene. Trebam vidjeti s njom."

"Pristati će ona, sigurno. Voli te toliko da sada klekneš pred nju, pristati će."

Znam da je u pravu, ali nisam razmišljao o tome tako blizu no sada počinjemo živjeti zajedno. Mogao bi je zaručiti. Da! Već mi je zasvijetlila lampica u mozgu koja kaže da imam spremnu ideju. Samo je još trebam realizovati.

"Mislim da ću je zaručiti prvi dan kada uđemo u stan."

Rukom prođe kroz kosu pa se osmijehne. Od malena pričamo o tome da ćemo biti kum jedan drugom na vjenčanju, a sada se to vrijeme približava. Na prstima je došlo tiho, a da nisam ni primijetio.

"Radujem se tome."

"Ali imam jedan problem.."

Došlo je vrijeme da razgovaram s njim o temi koja me iscrpljuje, ali ako ne budem pričao i našao riješenje. Lud ću hodati zbog hodajuće nevolje.

"Kakav problem, brate?"

Smjestim glavu u dlanove pa ih sklonim ubrzo kada odlučim progovoriti o tome. Pogledam u njega i kada vidim da imam njegovu apsolutnu pažnju, izgovorim.

"Znaš ona Dijana.. i danas mi je došla. Rekao sam joj više puta da me ne smara, ali ona nastavlja. Ne znam šta da radim."

"Ona izgleda ne odustaje. Ne znam šta bi mogao da uradiš s njom osim da je ignorišeš, trebala bi shvatiti da nema nikakve šanse kod tebe."

Klimnem glavom potvrdno. Pokušao sam, ali ne ide. Ona je poput komarca dosadna. Bocka me riječima i dovodi do nervnog sloma.

"Jesi li se sjetio šta si imao s njom onu noć u klubu?"

Problem je postojao jer nisam znao jesmo li spavali. Mislim da nismo. Čak sam skoro pa siguran da nismo.

"Ali brate, sve i da je nešto bilo. Bila je svjesna da će to ostati samo na jednoj noći. Nema potrebe da me smara."

"Ne izgleda mi nevino, trebaš je se pripaziti."

"Takve poput nje, nisu spremne ni na šta, one samo imaju veliki jezik i ništa drugo."

Nisam siguran na šta je mislio, ali sam siguran da ona ne može ni na šta utjecati. Kakvo pravo ima u poslu? Očevi su sklopili ugovor, a ne nas dvoje.

"Zar ti nije nimalo čudno da ste sklopili ugovor dan, dva poslije te noći?"

Nisam ni mislio na to. Možda sasvim slučajno jer ne mislim da je ocu govorila s kim i gdje provodi noći. Hoće li reći da je noć, ako možemo to tako nazvati, provela u hotelskoj sobi s dečkom kojeg ne zna? Sigurno da neće.

"Nisam obraćao pažnju na datume. To je slučajnost."

Samo što sam izgovorio posljednu riječ, zvuk zvona na telefonu privuče moju pažnju pa ugledam očevo ime.