Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 84

Louis P.O.V

"Kako to misliš da se oklada promjenila!?" Uzviknuo sam poskocivši sa kauča na kojemu sam ležao predhodnih pola sata te odmarao se od napornog treninga u teretani. Napokon sam odlučio učvrstiti svoje tijelo jer od mog rođendana, pa onda Bozic te Nova godina nisam apsolutno ništa vježbao niti pomišljao na to te se to počelo vidjeti na meni, pa sam odlučio to popraviti dok nije kasno.

" Pa jednostavno,mislim da je tvoj sadašnji zadatak definitivno prelagan pa smo to odlučili promjeniti" osjetio sam smijeh sa druge strane slušalice te su se moje šake sve više stiskale dok je bijes u meni rasao. Sada mi je čak i zao jer sam pristao na tu prokletu okladu bez ikakvog razmišljanja; da sam barem znao sto radim, sad je za sve to kasno. Što sve može napraviti grupa prijatelja i boca Vodke. " Ne možete primjeniti jebenu okladu!" Zapsovao sam i izderao se u slušalicu prolazeći rukom kroz jutros opranu,meku kosu.

"Da možemo, zapravo već i jesmo " sa druge strane se čuo smijeh te sam prekinuo poziv znajući sto mi je činiti.

Michelle P.O.V

Nakon mog i Louisovog rastanka sinoć jedino sto mi se motalo po glavi su bile njegove mekane usnice koje bi svakog puta htjela sto bolje zapamtiti u svakom slučaju da ih osjetim po zadnji put. Želim mu pomoći, nakon svih gluposti, sveg sto mi je napravio, njegovog tvrdoglavog karaktera, stava i predivnog izgleda mu jos želim pomoci, čini mi se da su to sve stvari zašto me on tako privlačio... I jos uvijek privlači.
Kada bi se stvari barem mogle vratiti na ono kako su bile, sad se sve zakompliciralo i pogoršalo. Možda bi i najbolje bilo da se nikad nisam ni rodila te da su me moji dragi roditelji ubili dok su jos mogli.

" Prosnasla sam način kako da te izbacim od tog sranja u kojemu se već nalaziš nekoliko godina" pogledala sam u Noru dok smo hodale dugačkom šetnicom sa toplom kavom u rukama oko koje sam omotala oba dlana u nadi da ce mi ih barem malo zagrijati jer je danas hladno. Vjerujem da ce tako loše vrijeme biti i sutra; toliko o lijepom vremenu za moj rođendan. Mislim da ce jedina osoba koja ce ga se sjetiti biti Harry. Iz razloga sto koliko ja znam on je jedina osoba koja zna za njega i zbog toga mi je drago. Nikad nisam voljela svoj rođendan, dapače prezirala sam ga. Trebala bih slaviti i veseliti se tomu sto sam za 365 dana starija? Što sam potrošila jos jednu godinu života uzalud?

" Molim!?" Uzviknula je te se na njenom licu ocrtao ogroman osmijeh kojeg već nisam vidjela jako,jako dugo. Možda i bi da si se družila s njom. Uzvratila sam joj osmijeh te kimnula glavom i prošla rukom kroz raščupanu koju pokušavajući ju ukrotiti. Zašto jednostavno ne odluci hoće li biti ravna ili kovrčava a ne jedan dan je valovita, drugi je ravna s jako malo valovitog ili je kovrcavovalovita. Jednostavno bi se trebala odlučiti sto ce sa sobom.

"O moj Bože, pa kako?" U zelenosmedim očima joj se vidjela neka mala iskrica koju do sada nikad nisam primjetila vjerojatno iz razloga zato što nikada nije bila sretna te jako dugo nije imala prijatelja koji ce joj pomoći.

" Saznala sam da ako jedan od troje vlasnika tog kluba odlući napustiti to mjesto on će se zatvoriti. Tako da sve što trebam je nekako nagovoriti Louisa i smotati ga kako bi odustao od tog kluba. " pogledala sam ju a njen osmijeh je pao kada je shvatila o cemu je riječ. Poprilično sam sigurna da sumnja u to da cu uspijeti iako ce vjerojatno pokazati podršku.

" To je tako jebeno teško, ne znam kako ćeš uspijeti" slegnula je ramenima lagano uzdahnuvši dok smo hodale kroz neprometnu cestu. "Sve znam... Potruditi cu ae najvise eto mogu... " nasmijala se i primila me u zagrljaj.

U tom trenutku se cuo zvuk mog tefona koji se nalazio u dzepu. Odmakla sam se od Nore te izvadila mobitel i ugledala da na ekranu bijelim slovima je ispisano 'Louis'.

"Hej" pozdravila sam ga gledavsi u pod po kojemu su lagano padale pahuljice. "Michelle.... Ja ne znam sto cu... " glas mu je lagano drhtao na sto sam je ja trznula a on je nastavio. "Nalazi se ispred mene na stolicu .. Mami me Michelle.."

"Dolazim"