Chapter 74

642 60 11
                                    

Tanke, roze,ispucale i hladne usne su po tko zna koji put dotakle moje. Našim usnama je stvarao neku melodiju koju sam ja jedva uspjela pratiti, nemam iskustva uopće i sve ovo što mu dopuštam mi je prvi puta. Znam u što se upuštam i nisam sigurna da li je on osoba s kojom sam željela proživjeti sve ovo; ali eto. Desilo se, više mojom krivicom nego njegoovm ali opet je on trebao tu biti pametan i ne raditi.. neke stvari za koje je znao da ću ja totalno poludjeti.

Uhvatio me za ruku i nogu te povukao na sebe koliko god je to bilo moguće u ovome autu. Ljubio me i nije htio pustiti, uzvraćala sam nadajući se da šteta neće biti ogromna kolikom je zamišljam. Zabacila sam glavu unatrag i dopustila da me ljubi po vratu ovo još malo vremena što imamo. Zavukao je svoju toplu ruku ispod kaputa kojeg sam obukla na sebe dok smo izlazili vani, pošto sam ispod toga svega imala samo njegovu majicu koju mi je dao prije nego li smo izašli iz one sobe u kojoj su se dogodile neke stvari i moje gledanje na tog plavookog dečka više nikada neće biti isto. Prešao je preko mog međunožja na što sam se trzla i poljubila ga jače a to je s njegove strane izazvalo smijeh koji ja definitvno nisam očekivala.

"Zar ne misliš da je vrijeme da odeš?" nasmijao se bezobrazno a ja u tom trenutku nisam znala kako bih se uopće trebala osjećati. Opet se vratio na staro i kolko god to bio on meni to smeta, ne volim kad je takav.
Gledala sam ga nekoliko sekundi pokušavajući pročitati bilo kakvu emociju s njegovog anđeoskog lica;ništa.

Pogledala sam iza njega i samo se makla s njega te otvorila vrata. Hladan zrak je putovao od mojih golih stopala, nogu pa sve ispod kaputa. Skinula sam odvratne,skupe štikle sa svojih nogu jer usprkos koliko god mi je hladno trenutno bilo nisam ih tjela imati na nogama, ubijale su me. Nisam ni zatvorila vrata njegovo auta nego samo krenula prema vratima, čula sam kako je nešto opsovao i nedugo zatim zatvorio vrata.

Ušla sam u kuću i ovog puta za promjenu me opalio topao zrak te se napokon moje tijelo počelo grijati. Ne mogu vjerovati da sam mu skoro povjerovala da se promjenio i da više neće u jednom trenutku biti loš prema meni a onda savršen; lijepo sam si rekla. Najrađe bih da me netko upuca zbog ovog.

"Napokon si doma!" ležerno je došetao Harry u viječno tamno smeđim čizmama, crnim uskim trapericama i majici kratkih rukava, inače bih pametovala kako mu nije hladno; ali samo kad bi znao što imam ispod ovog.

"Gdje si nestala sinoć?" odmjerio me i nije ništa rekao za štikle zbog toga što me i on sinoć vidio u onoj kratkoj haljici koju sam pametna ostavila kod Louisa. Namjerno ću reći Nori da ju je Louis rasparao i ispričat joj sve; ne pada mi napamet ići tamo i uzeti ju.

" Neda mi se o tome sada" preokrenula sam očima , opet, bezobrazno; kao i prije.

----------------------------

Ispričavam se što je kratko ali bolje išta nego ništa Xx

Sutra će biti bolje ;) <3


Possessive  -  PREUREĐENJE.Where stories live. Discover now