"Gdje je Louis?" pogledala sam ju i nasmiješila joj se što sam simpatičnije mogla iako bih joj u ovoj situaciji najrađe iskopala te smeđe oči koje me užasno nerviraju dok bulje u mene dok je na licu izraz gadljivosti. Nije me niti upoznala, ukupno nije progovorila 10 riječi sa mnom i već je u toj svojoj napumpanoj glavi sastavila odvratno mišljenje o meni. To skoro pa svi rade i to mi užasno ide na živce; nisi ni upoznao osobu kako možeš imati bilo kakvo mišljenje o njoj samo što si ju pogledao?
"U ženskom wc-u, zalutao je" rekla sam što sam ozbiljnije mogla jer sam se suzdržavala od smijeha kako je bio bespomoćan i koliko kod je to bilo odvratno bilo mi je drago da sam to napravila jer sad zna da se neće zajebavat sa mnom kao što je do sada radio. Stvarno sam ovako nešto trebala napraviti odavno; koliko god to meni bilo odvratno i koliko god pokušala izbaciti taj odjećaj iz glave priznajem da je dobro vrijedilo. Ima dva izlaza iz ove situacije; prvi je da će me on ostaviti na miru i sve će biti kao normalno, kao da se nikad nismo upoznali i da se ovo među nama,... ovo što smo imali nikada nije desilo.. ako smo uopće nešto imali. Drugi je da će ga ovo samo još više naljutiti i da će još uvijek ići za mnom, pokušavajući mi napraviti nešto još gore nego li sam ja njemu i najgora je stvar to što će mu to i vjerojatno uspjeti.. Koliko god se ja trudila to izbjeći i poreći da me on ne privlači, ne uspijeva mi i vrlo dobro sam svjesna toga. Srce to dobro zna, vrlo dobro; ali um.
"Što si napravila?" Nora je odmah poskočila od stolice kad me vidjela kako se smješkam kada je ona cura, čije sam ime zaboravila otrčala prema wcu. Nedugo zatim nakon toga se čuo Louisov hrapav glas kako joj nešto govori a ona brzinom munje izlazi iz kafića.
"Hej Harry" pozdravila sam ga čim sam ušla u kuću, začudila sam samu sebe jer to inače baš i ne radim. Nora me odvezla kući odmah kad sam joj rekla da idemo, iako sam vodila u njegovoj igri, koju je on započeo; trenutno nisam htjela vidjeti njegov izraz lica, ne bojim se njega. Bojim se scene koju će on napraviti ovdije pred svima te mogućnosti da će me odvesti kući i da ću dobiti za sve ono što mu radim, za svaki problem koji sam mu napravila. Ja cijela sam ogroman problem. Čim sam joj sve rekla prasla je u smijeh, sad se smijemo.. tko zna što će biti kad se jai on sljedeći put vidimo.
" Sutra je nova godina" pogledao me i preko cijelo njegovog lica se nacrtao ogroman osmijeh, biti ću na kraju s njime. Sa Louisom mi ni na kraj pameti nije da budem, to bi bila propast. Ne mogu disati od njega, guši me; ne mogu normalno misliti niti funkcionirati u blizini od njega. Jedna stvar je potrebna da mi pomuti razum; samo jedan pogled na njega je dovoljan. To je ta jedna stvar.
" I? Gdje idemo?" skinula sam vansice i bacila se na crni kauč preko puta Harry-a a njegove oči su lutale po meni. Na licu mu se pojavio neki smješak ali moglo se vidjeti da je poprilično iznenađen mojim pitanjem. Rezervirati ću Harry-a sada da ako me Louis u kojem slučaju pita za novu godinu ću mu reći ne. Iovako i onako bi odbila njegov poziv.
"Hm.. razmišljao sam da pozovemo prijatelje i imamo zabavu, dugo nisam tako nešto napravio" Njegov jebeni prijatelj je Louis Tomlinson. Gledala sam ga nekoliko trenutaka a onda pogledala i odlučila napokon nešto reći.
" Zar nebi bilo bolje da odemo u neki klub?" upitala sam ga i udubila se više u kauč zbog hladnoće koja je prošla mojim tijelom.
"Naravno" nasmijala sam se i ustala se te bruim korakom otišla do svoje sobe pošto sam na nogama imala samo neke bijele čarapice koje mi baš i nisu davale nikakvu toplinu. Obukla sam što brže neku vrećastu trenerku i još goru takvu majicu i potrudila se da mi bude što udobnije kad je moj mobitel zazvonio.
'Vidimo se sutra. Nemoj se previše uzbudit oko toga i nadam se da ćeš obuć nešto usko samo za mene Xx'
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
