Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 14- uređeno.

" Vidi koga sam pokupio na ulici." čula sam glasan smijeh. Nisam ništa govorila nego nastavila ležati na kauču zatvorenih očiju pokušavajući se vratiti u san kojeg mi je on omeo.

" Odlazi. " rekla sam nezaiteresirano te se okrenula na drugu stranu okrenuvši mu leđa.

" Ajde, bar jednom budi zabavna. " mogla sam čuti njegov smijeh te nedugo zatim osjetiti kako me prodrmao na što sam ja iznervirano puhnula, okrenula se otvorivši oči te pogledala ga.

Ispred mene se nalazio Louis koji je čučao i gledao u mene dok je iza njega stajala cura duge crne kose i bistro zelenih očiju u haljini koja je pokazivala apsolutno sve što se može pokazati. Neću je suditi na prvu niti želim, tko zna kroz što je ona sve prošla i kroz što prolazi trenutno. Čim je zaglavila sa nekim kao što je Louis, znači ništa dobro.

"Samo ti dovodiš ženske u osam ujutro, to se radi kad se dođe iz kluba a ne u ovo doba." rekla sam iživcirano te se ustala u namjerni da si odem po čašu vode. Nju bi ponudila ali sam sigurna da joj je to trenutno sada najmanje bitno. Po njenim pogledima i izrazima lica se vidi da samo želi završiti sa ovim.

" Pa ja sam upravo sada došao."  prišao mi je bliže teturavši dok mi je prolazio rukom kroz kosu. Mogla sam osjetiti alkohol kako dolazi iz njegovih usta pomješan sa rigotinom koja se nalazila na njegovoj prozirnoj, bijeloj košulji.

" Ništa od toga, nije moj problem. " rekla sam bahato te slegnula ramenima i okrenula mu leđa. " Sada će ti definitivno biti. " uzeo me u ruke te prebacio preko leđa nosivši do sobe. "Koji vrag izvodiš?!" derala sam se dok sam ga lupala gdje sam srigla, jedina reakcija koju sam dobila od njega je njegov smijeh.

Jedva je došao samnom do sobe, bio je previše pijan i poprilično sam sigurna da nije samo na alkoholu. Ovakav još nikad nije došao. Ona cura je došla za nama u sobu te me on bez ikakve brige bacio na krevet na što sam se ja istog trena ustala. "Ti nisi normalan. " rekla sam mu spuštajući široku majicu koja mi se podigla dok me nosio preko ramena.  "Ništa što već nismo znali. " smijao se uz svaku rečenicu koja je izlazila kroz njegova usta. Definitivno je na nečemu.

"Čekajte me tu. " namignuo je i meni i njoj te izašao kroz vrata  i zaključao ih. Koji vrag on misli da radi?

Ona cura je sjedila na krevetu gledavši u mene kako pokušavam otvoriti vrata ali to mi ne polazi za rukom, iznervirano sam prošla rukama kroz kosu te stala na trenutak da razbistrim misli. U što sam se ja prokleto uvalila.

" Ti si stvarno pristala na ovo?"  upitala sam je ljutito te opet odmjerila i ovaj put primjetila ožiljke na njenim rukama, na trenutak mi ju je došlo i žao, sve dok nije progovorila.

" Gledaj ko mi se javlja. " rekla je drsko te me odmjerila , nosila sam Louisovu odjeću koliko god mi se ona gadila; bolje to nego da uživa gledajući me golu. 

" Nisi u poziciji da sudiš nekog koga ne znaš. " rekla sam joj drsko dok sam živčano šetala po sobi lijevo-desno razmišljajući što i moglo biti sljedeće, no nemam pojma što je njemu u toj glavi i za što je on sve sposoban.

" U pravu si. " sjela sam na stolicu do vratiju sobe te ju promatrala. "Mislim da bi mogle biti prijateljice, pomoći jedna drugoj. " gledala sam u njene zelene oči vrteći scenarije kako je dospjela tu gdje je.

" Gledaj, ja tebe ne znam. Ne znam ni kako se zoveš a defintiivno ne znam kako si se našla u ovakvoj situaciji. No, ipak mislim da ovo nije ono što želiš. "  mogla sam vidjeti kako joj oči suze te je kimnula glavom na što sam ja na tren pomislila jeli pametno ono što radim.

" Što god predlažeš, ja sam za."  njena rečenica mi je ulila neku nadu te je nastavila: " što god on sada planira sa nas dvije neće biti dobro. Vidjela sam što je sve uzimao i vjeruj mi u ovom stanju u kojem je sada je sposoban za sve." on je i inače sposoban za apsolutno sve.