Čudan miris je pronašao put do mojih nosnica. Dobro poznat,skupocjeni muški parfem mi je parao nosnice i tjerao me da otvorim oči. O moj Bože što sam to napravila. Svakom novom slikom koja mi dolazi u glavu mi je sve više mučnije i samo se želim pokopati. Kako sam mu to mogla jebeno dopustiti? Nikad nisam mislila da ću pasti ovako isto, popila sam previše;previše se opustila i da je htio mogao je sa mnom raditi što želi.
Sjećam se skoro pa svega; kako sam se previjala i uživala, njegove glave koja se nalazila među mojim nogama, njegovog izraza lica iz kojeg je prštilo zadovoljstvo. Mojeg razočaranja kad je stao a i onog dijela kad sam se spsutila na koljena pred njim i skidala mu hlače u želji da napravim najveću glešku svog života. Zapravo, što kog sam više se prisjećala; nisam znala koje je gore. Sve je bilo tako odvratno i sve bih dala kad bih mogla vratiti tu noć, maknuti se od alkohola; ili najbolje. Uopće ne otići proslaviti Novu Godinu koja je započela na najčudniji mogući način.
Uvijek jebeno ovako završim; žaleći dan prije ovog i sve odluke koje sam u životu donjela te kako je on sam po sebi jadan. Ovo je najjadnije i kako bi se reklo; dno dna. Ne mogu više pasti od ovog. Dečku koji me omaložava,vrijeđa,nervira,mrzi,provocira,ljuti,živcira i koji igra igrice sa mnom dopustila sam da mi se približi i da me dira.. I to po drugi put. Zašto sam tako prokleto slaba na njega? Jebeni alkohol i Nora koja me nagovarala na ovo i koja mi je uvalila onu haljinu, ako se to uope može nazvati tako; prije neka majica; koja nije mogla biti kraća i one štikletine od tko zna koliko centimetara, zbog čeg sam u čudu jer nisam polomila nešto. No opet, nije to krivo. Ja sam kriva; mogla sam doći tu, ne dirati se u alkohol, plesati i zabavljati se svjesna što radim. Došla sam s Harry-em, našla se s Norom i završila sa osobom od koje cijelo vrijeme bježim. Louis Tomlinson.
Još jedna nova godina koja je počela na najgori mogući način. Za točno 15 dana mi je rođendan. Da li se veselim tome? Ne, nimalo. Mrzim odrastanje i uvijek sam ga mrzila i to se nikada neće promjeniti, no to mi je sada najmanja briga. Ovo sranje koje sam napravila tj dopustila mi je najgora briga i najveći problem. On sada može bilo što, ucjenjivati me, zajebavat me, zadirkivat, tko zna.. Možda je sve i snimio.
Ne sjećam se dijela kako sam dospjela u ovu sobu, niti dijela kako sam završila u krevetu jer sadnje čeg se sjećam je to kako sam se lagano spustila, gola ko od majke rodena niz krevet spremna da mu popušim.
Otvorila sam oči i tupa bol mi prošla cijelom glavom. Kao da netko zabija čekićem čavle u nju, malo po malo sve dok to ne dođe kraju i dok ne udahnem po zadnji put. Kako bih voljela da je to istina; sve bi bilo lakše.
Njegove noge su bile isprepletene s mojima te sam osjetila njegovu vrelu kožu kako grije moju. Samo je u boksericama, vjerojatno se presvukao prije nego li je legnuo zbog toga što zadnje kako ga se sjećam je to da je u odjeći. Nije skinuo ništa sa sebe, apsolutno ništa; umjesto toga skinuo je mene; apsolutno cijelu. Anđeosko lice se nalazilo pred mojim očima ali zapravo, on je bio sve samo ne anđeo. Puno je riječi s kojim bih ga mogla opisati ali 'anđeo' nije jedna od njih. Osjećam kako mi se tekućina nakuplja u očima te suze padaju niz moje lice te ih nisam mogla zaustaviti; uvijek sam se ponašala jako, pravila se hladna tako da ništa ne bi moglo doći do mene i da svijet niti ljudi u njemu ne bi vidjeli moje oči pune suza ali stvari iza debelog zida sirotišta bile su potpuno drukčije. Našla sam se teško disajući, imala sam osjećaj kao da će mi srce iskočiti iz prsnog koša i razlomiti se u milion komadića koje bi on još namjerno dokrajčio.
Nisam ga htjela više ni pogledati, nisam željela vidjeti te plave oči, tu razbarušenu smeđu kosu koja je prosuta po jastuku ili njegove tanke usne koje su me sinoć ljubile. Što sam lakše mogla sam odmotala svoje noge od njegovih s njegove strane to je uzrokovalo lagano micanje na što sam ja molila Boga da ne ugledam ta dva bisera ili da čujem taj hrapavi glas koji je ujutro još hrapaviji.
Podigla sam se u sjedeći položaj i ugledala ogromno ogledalo u kojem sam moglavidjeti apsolutno cijelu sobu, obuhvaćao je cijeli zid. Djevojka u njemu, poluduge-valoito plave, razbaružene kose, uplakanih očiju, potpuno gola sam bila ja. Mogla sam vidjeti kako mi se srce lomi u stotinu malih komadića, nadam se da je ovo vrh najgoreg što mogu napraviti; više od ovog sumnjam da ću moći podnjeti. Što bi sada moji roditelji rekli na ovo? Da li bi bili ponosni na svoju malu kčerkicu, koju tako jako vole? Da li bi bili ponosni kad bi znali da im se kćer slama u suzama? Da je dopustila dečku koji joj donosi sve loše u životu da joj radi sve ono o čemu on razmišlja i čime si puni glavu svaki dan. Da i bi tatica bio ponosan kad bi znao što njegova mala djevojčica sve radi?
U suzama sam se ustala s kreveta s ogormnom boli u glavi, pridržala sam se za nočni ormarić i izbjegavala ogledalo, ne zato što izgledam odvratno, nego razlog mome izbjegavanju je bila tuga, slomljenost i poniženost koja je izlazila iz tih suza i tih ljubavnih ugriza koji su tako prokleto boljeli.
Što sam prije mogla, u ovakvom stanju sam navukla gačice i obukla grudnjak;i jendno i drugo je hvala Bogu bilo u jednom komadu; dosta mi je to što u onoj prokletoj haljini moram hodati i još da ispod nje nemam ništa.
Pogledala sam u ogledalo i vidjela isklesano tijelo kako stoji ravno, te plave bisere koji gledaju točno u mene. Sledila sam se a suze su još uvijek tekle. "Michelle.." progovorio je te sam na trenutak zatvorila oči kako bih se smirila; pokušala sam otići odavde na što mirniji način i da ovo sve nestane iz moje glave. No kad sam osjetila njegove ruke na svome struku nisam se mogla smiriti nego sam puknula.
" Što još želiš od mene Louis?" izderala sam se iz pednih žila ali on nije ni trepnuo, vjerojatno je očekivao ovakvu reakciju sa moje strane.
" Nisam se mogao suzdržat, kad sam te vidio u toj haljini.. Poludio sam.. a tek pogledi koji su ti drugi davali; izludili su me"
"Pogledi koji su ti drugi davali? I to je bio razlog zašto si morao napraviti ono dok sam ja bila mrtva pijana i dok nisam bila svijesna što dopuštam?!" malo mi je falilo da podignem ruku na njega.
"Ja... Znam da sam pogriješio ali tako su me te usne privlačile,.. a kad smo tek ušli u sobu i kad sam te vidio kako ležiš na jebenom krevetu nisam se mogao suzdržat a kad sam te već okusio nisam se mogao zaustavit" slegnuo je ramenima kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
Suze su mi samo tekle i nisam ih mogla zaustaviti. Udahnula sam duboko par puta pokušavajućo se smiriti, deranje neće ništa napraviti samo ću napraviti još gore i poluditi; on me već udario; mogao bi i opet. Samo želim odavde otići što prije i zaboraviti na ovo, kao da se nikada nije desilo.
"Molim te ne plači,... Boli me kad plačeš.." prislonio je svoje dlanove na moje obraze brišući mi suze koje su neprestalno tekle.
"Louis i mene sve boli, svaki jebeni dio tijela me boli i ne osjetim ga, srce najmanje; kao da ga jebeno nemam, kao da je jebeno nestalo a glava mi puca. Ne mogu misliti kako treba i samo želim otići od..." nisam uspjela dovršiti. Osjetila sam te usne na svojima, opet; najgora stvar je to što se nisam opirala, nimalo.
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
