Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 65

Unaprijed se ispricavam za sve greske jer pisem s mobitela. Kad dodem do laptopa cu prepraviti.

Uzivajte xo

-----------------

" Jesi ti cuo da sam te trazila da dodes?" Pogledala sam ga od glave do pete i neplaniramo odmjerila. K vragu , uvijek ovo napravim i to mu  izmami ogroman osmijeh na lice; kao da mi pogledom govori da je on onaj koji je pobjedio i da ce tako biti uvijek.

Na sebi je imao sivu trenerku koja mu je doslovno visila i otkrivala njegovu V-line na cemu su se moje oci malo duze zadrzale nego sto su zapravo trebale.  Nosio je neku plavu usku majicu za koju sam sigurna da bi na meni stajala kao vreca; ali na njemu.... Sve mu tako dobro prokleto stoji; ali opet... Najbolje je kada nema nista.  Sranje, stvarno bih trebala prestati misliti o njemu... Pogotovo na takav nacin.

"Jesi gotova?" Pogledao me, nasmijao se i prisao mi blize. Jedan dio mene mu je htio odvaliti toliki samar da bi pao na pod i ozenio se za njega... Ali drugi dio je zelio da ostane i da opet odem gore kod njega i da mu dopustim da radi sto god zeli sa mnom. Usprkos svemu ipak sam znala da taj drugi dio mene je potpuno u krivu i da bi bila luda da sada, nakon onih njegovih rijeci se opet njemu vratim. To bi samo dokazalo koliku moc on zapravo nad mnom ima i samo bi mu iz dana u dan to izmamljivalo osmijehe te bio ponosan na sebe, jos vise nego sto je sada a o njegovoj umisljenosti necemo ni pricati.

"Jesi ti normalan? Pozoves me kod sebe, pristanem. Dogodi se ono... Vec sto se desilo i onda mi kazes onako nesto i sad opet se ponasas bezobrazno! Pa zasto? Nisam ti nista lose napravila Louis i ti uvijek promjenis raspolozenje kada ne treba i sve unistis i mene povrijedis svojim rijecima, ali uvijek je tako. Ne planiram vise biti blizu decka kao sto si ti! Bezobraznog, bahatog, zlog, umisljenog...." Krenula sam nabrajati, cak sam i na prste koliko me iznervirao on i njegova pojava. Jebeno sam si sama kriva za to i moram prestati ponavljati to jer sam i Bogu i ocu vise s time dosadna. Prokleti inat.

Snazno me uhvatio za obraze i prije nego sto sam mogla ista reci tj. Nastaviti pricati ili pomaknuti se. Trnci su me prosli tijelom od njegovog dodira i pogleda koji je kruzio po mome licu. Taman kad sam zatvorila oci, ocekivajuci da ce me udariti napravio je nesto potpuno drugo. Spojio je nase usne  najnjeznije do sada.  Ostala sam sokirana i 'ukopana' na mjestu te ih nisam pomicala. On je prakticki zarezao zbog toga jer mu je to smetalo, njegovo 'rezanje' me trznulo te sam ga odgurnula od sebe danas po drugi put. Pokupila sam torbu koja mi je pala na pod kad me.. Poljubio i istrcala sam van. Pokusavajuci otici od decka koji me uisto vrijeme ljubio i vrijedao, koji bi me ignorirao a sutradan trazio svu moju paznju, koju bi i dobio. Od decka za kojeg sam si obecala da cu se maknuti znajuci i sama da to nece biti tako lako kako sam zamislila... Ili da se uopce taj scenarij nece dogoditi.

Pokusala sam nazvati Noru da dode po mene prije nego se kreten sjeti izaci vani, ako uopce izade van... To nije sada bitno.

Ubrzala sam hod i svakih nekoliko sekundi se okrenula da vidim da li ide iza mene; i mislila sam da nece, vani je snijeg dok je on bos. To mi je dalo prednost te sam opet brzo otkljucala mobitel usavsi u kontakte i potrazila pod slovom 'H'.

"Gdje si ti do sada? Pokusavam te dobiti cijelo vrijeme?" Nisam ni uspjela nista reci, on me preduhtio odlucivsi da ce mi prije nego ki ista kazem ocitati lakciju. 'Za svaki slucaj'

" Molim te mozes li doci po mene? U Louisovoj ulici sam..." Mrzim to sto ga zovem samo kada mi treba i iskoristavam ga. Nisam znala koga bi drugog nazvala posto mi se Nora bas u ovom trenutku nije javljala na mobitel.

" Moramo vodit' ozbiljan razgovor.  Dolazim." Poklopio je slusalicu ljut, bijesan. Nikad mi do sada nije prekinuo poziv, vjerojatno nije ocekivao da cu tako brzo pasti na Louisa.. Nisam ni ja.

Stavila sam mobitel u torbu za koju sam odlucila da vise nikad necu vuci za sobom jer me nervira da mi stalno nesto visi uokolo i da moram paziti da ju ne zaboravim.