Trebala bih se prestati iživljavati na ljudima koji nisu krivi za moje stanje i koji mi nikad nebi išta loše napravili i koji se brinu za mene te mi želje sve najbolje; ta osoba je bio Harry tj. još uvijek je i stvarno bih trebala prestati biti bezobazna prema njemu. Jedina osoba koja je to zaslužila je Louis kad se ide praviti dobar,anđeo i da je sve bajno i sjajno a zapravo me je jedva čekao zbaciti van iz auta i otići negdje ili poznavajući njega; kog nekoga. I zahvalna sam Bogu što imam nekog u životu kao što je Nora koja me još nijednom nije iznevjerila i koja je uvijek bila uz mene usprkos svim problemima i sranjima kroz koje je prošla i koja joj se također i sada dešavaju.
Otvorila sam vrata bijele sobe i unutra je sve bilo na mijestu kako sam i ostavila, osim neurednog kreveta za kojeg sam poprilično sigurna da sam napravila prije nego li sam otišla. Došla sam do kreveta i nagnula se te pomirišila plahtu i jastuk. Jak muški parfem; vjerojtno Harry ali još ne razumijem što bi on spavao u mome krevetu ili ležao uopće, pitat ću ga kad dođem dole do njega. Štikle koje su još uvijek se nalazile u mojim rukama sam bacila sastrane jer ih nisam mogla gledati.
Okrenula sam se i ugledala svakave vrste šminke onih skupocjenih marka; od sjenila,pudera,ruža tuša i svakakvih gluposti za kojih se nadam da ih više na lice neću stavljati; barem ne toliko puno kao sinoć, cijela jebena fasada zgrade od 10 katova . Nisam to mogla gledati jer me podsjećalo na ono što se jučer desilo pa sam uzela kufer koji je stajao na vrhu ormara koji mi je također skoro pao na glavu i prošavšri rukom po stolu sve sam sasula unutra. Zatvorila sam ga i smjestila na vrh ogromnog ormara zog čeka sam se morala penjati na prokletu stolicu koja hvala Bogu nije bila ona koja se vrti jer bi poljubila pod.
Skinula sam kaput i njegovu plavu majicu koja mi je prekrivala stražljicu te sam ih bacila sastrane, nisam ih htjela gledati više jer su me tako podsjećale na njega i sve one dodire i poljubce.. Sva sam mirišila po njemu, od glave do pete i koliko god znam da je to loše taj miris mi je tako godio a u isto vrijeme me ubijao.
Otvorila sam veliki ormari i izvukla obične crne tajice i bijelu, dugu košulju ali pošto je bila prozirna sam ispod obukla crnu majicu na britele tako da mi se grudnjak nebi vidio. Nauvkla sam prve čarape koje sam vidjela a to su bile neke bijele s crvenim srcima a zadnja stvar koja mi se trenutno dala raditi je bila traženje savršenih čarapa.
"Hej" pozdravila sam Harry-a š to sam mogla ljepše i ljubaznije kad sam ušla u kuhinju. Obećala sam sama sebi da ću biti dobra prema njemu i to ću pokušati tako odružati jer ne želim biti loša prema njemu koji mi želi sve najbolje te mi još pomaže. Ne. I to se vrijedilo i za Noru jer je ona isto koliko i on dobra prema meni a ja to ne cijenim ni dva posto zbog nekog razbarušenog kretena.
"Trebalo ti je pet godina" nasmijao se i prošao rukom kroz kovrče koje već jako dugo vremena nisam prokomentirala ili barem promatrala. Kao i uvijeku mu padale niz ramena, nemarno.
"Al' evo me, što ti radiš?" približila sam mu se i naslonila na kuhinjski element i vidjela da reže povrće i odmah povezala da očigledno proprema jelo. "Trebaš pomoć?" na licu sam mu mogla pročitati začuđenost ali nedugo zatim nakon toga osmijeh te sam se zagledala u njega i te bisere koje jako dugo nisam vidjela.
"Naravno, možeš nasjeckat ovo" odmaknuo se i pokazao mi je na mrkvu koju je on krenuo očistiti. Odgurla sam ga lgaano i nasmijala . "Profecionalac" nasmijao se i preokrenuo zelenim biserima koji su bili toliko drugačiji od Louisovih plavim. Zašto ih uopće uspoređujem? Moram ga izbaciti iz glave.
" Zayn vjerojatno izlazi iz benda" Wow. pogledala sam čudno i skupila obrve. "Molim? Pa zašto?" upitala sam dok sam gulila mrkvu.
" A nije sto posto sigruno ali kao da se više ne osjeća da pripada među nama i da se više ne osjeća kao dio benda" slegnuo je ramenima i bavio se s nečim drugim.
"Ja mislim da je to malo čudno, bili ste uvijek zajedno i uz njega cijelo ovo vrijeme i sad mi stvarno nije jasno zašto se tako osjeća" krenula sam na sjeckanje dok se on nasmijao mojoj nespretnosću kad mi je skoro nož pao iz ruku. Kriste totalno drukčiji smijeh nasuprot Louisovog. Ovaj je bio iskren, nevin i dobar te se i po Harry-evu ležernome godu, nemarnim kovrčama, zelenim biserima vidi da nebi nikog povrijedio; za razliku od njega kojemu je to vjerojatno i zapravo jedini cilj u životu.
Imam ponekad osjećaj kao da je samo čekao na mene; samo je čekao neku osobu koja je bezobrazna,hladna i kučkasta da bi ju mogao smiriti i onda polagano tjerati da se zaljubi u njega i onda joj rditi svakakve gluposti a ona bi mu kao trebala oprostiti zbog neke ljubavi; e pa na krivu se namjernio jer bome ja neću biti ta kojoj će raditi to.
"Nemoj ti zamarati svoju lijepu glavicu s time" nasmijao se i poljubio me u obraz. "Odvratno" prošla sam po tome mjestu s rukom i obrisala u njegovu crnu majicu kratkih rukava dok je on kao malo dijete zauralo od smijeha.
"Dobit češ ti još,al za početak kazna" namignuo mi je ne što sam se ja samo nasmijala i preokrenla plavim očima ne padajući mi napamet koju kaznu bi mi on to mogao dati; predobar je o za nešto loše. Skinuo je svoju majicu na što sam se ja počela smijat i dala si nekog vremena da ga odmjerim jer tko zna kada ću drugi put imati šansu. Po građi je bio i viši i jači od Louisa i evo mene opet uspoređujem ih, sranje.
"Znaš i sam da mi to nije nikakva kazna" nasmijala sam se i pogodila ga komadičem mrkve točno u čelo. " To je itetakva kazna srećo kad možeš samo gledati" nasmijao se i krenuo prema meni na što sam ja uz smijeh krenula trčati u hodnik kad se taman začulo zvono na vratima. Stali smo oboje kod vratiju i mogla sam osjetiti kako se moji obrazi žare, pretvstavila sam da mi kosa izgleda kao da ne zna što je češalj i da sam sva uspuhana dok je on izgledao totalno normalno.
Na vratima se pojavila osoba koju sam najmanje očekivala večeras jer mi se u glavi vrtilo da je dobio ono što je htio i da će me sad odjebati kako to radi večina dečkiju koji imaju reputaciju kao što je on. Odmjerio je i mene i njega i odjednom su njegove oči poprimile tamniju boju, iza sam mogla uočiti dva novinara te par fanova kojih se vjerojatno nije mogao riješiti i očekivao je da će ući u kući ali bome neće.
Uhvatio je Harrya za ramena i povukao van te nabio u zid kuće. Bijes mu se ocrtavao na licu i koliko god Harry bio veći i jače građe od njega nije ni Louis bio slab. "Kunem se ako si je taknuo!!" izderao se toliko jako da sam poprilično sigurna da je na noge digao sve moguće novinare u gradu.
Nisam mogla vjerovati onome što vidim, normalno je došao tu, upropastio mi večer, napao Harry-a za ono što nismo radili i odlučio mi sam upravljati životom. Okrenula sam se svom snagom i uz zvuk bliceva aparata i nadovikivanja i puno veći broj novinara i ljudi oko mene krenula niz stepenice u dvorišete, samo u čarapama i u nekoj tankoj košuljici u prvom mjesecu. Temperatura definitivno.
"Daj Michelle! Molim te stani!!" primjetio je da sam otišla i čula sam njegov glas iza sebe te sam se okrenula iako nisam trebela. "Ne možeš mi ovo više raditi! Ne mogu se nositi s ovim!" razmahala sam se rukama.
"Došao sam ti reći da te volim."
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
