Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 15- uređeno.

Danas je točno mjesec dana da nisam vidjela Harrya.  Došla sam do djela kad mi je apsolutno svejedno što će biti samnom i kako će sve ovo završiti. On je vjerojatno sada sretan kada me skinuo sa svojim leđa, no nema veze. Desilo se ono što je suđeno da se treba desiti, nadam se da će u sljedećem životu biti bolje.

U Louisa ne mogu ni pogledati, ne nakon onog što je bilo. Modrice na vratu su mi vidljive ali sa vremenom blijede. Kao što i volja za ovim životom polako u meni nestaje. Ni prije nisam imala neki odnos sa njim a nakon toga još manje. Dolazim u kontakt sa njim samo kad moram; što je jako rijetko. Situacija sa curama koje provode noći u njegovoj sobi je ostala ista, onu curu što je uspjela izaći od onda nisam vidjela i sumnjam da hoću. 

Svaki dan proveden ovdje je sve gori, ne mogu to više trpiti. Kad se pogledam u ogledalo vidim samo modrice i osobu koja je izgubila sav sjaj. Izgleda da mi nije suđeno da budem sretna; kosu koja mi je bila do pola leđa sam skratila do ramena, njemu se to nije sviđalo no ko je on da mi znači njegovo mišljenje. Kad sam je odrezala sam se osjećala puno bolje, kao da sam se riješila ogromnog tereta.

Naravno i uz sve to da sam dobila ženske probleme. Svaka menstruacija mi je užasno bolna i trebali su mi ulošci i tablete na što je on jedva pristao da mi ode kupiti. Također sam procurila po njegovoj odjeći te sam mislila da ću opet dobiti batine, ali nisam; za čudo je mirno reagirao i otišao uzeti to što mi je trebalo.

Danas je već bilo poslijepodne te sam imala neki plan na umu za kojeg se stvarno nadam da će upaliti.  Koliko god riskatno bilo, sve ću napraviti samo da se maknem od ovog mjesta. Pretrpiti  ću još batina, zacijeliti će sve.

" Možeš li mi reći gdje ti stoje tablete? " izašla sam iz kupaonice te došla do njega koji je ležao na kauču samo u sivoj trenerci.  Navikla sam se na to da je uvjek gol, ne postoji dio tijela na njemu koji ja nisam vidjela, nažalost.

"Što će ti? " prebacio je svoj pogled sa televizora na mene te se nadlaktio. " Glava me užasno boli. " rekla sam mu glumeći te sam se molila da u ovu glupost povjeruje. Nisam ni sigurna jeli ima tablete koje meni trebaju.

Kad sam još živjela sa roditeljima naišla sam na neke tablete za spavanje koje su bile užasno jake. Uzimala bi ih kada bi se oni svađali samo da ne moram to slušati; od dvije bi spavala sigurno dva do tri sata, nadam se da će mi se posrećiti.

" Imaš ih u kuhinji, treća ladica po redu, one su ti u kutiji." rekao je te pogledao u televizor te dok sam se kretala prema kuhinji dobacio: " I donesi mi čašu vode. " to sam čekala.

Nisam ni imala vremena za razmišljati. Otišla sam u kuhinju te se sakrila iza zida koji je odvajao kuhinju i boravak; ne cijelom dužinom al dovoljno da ne vidi što radim. Izvadila sam dvije čaše iz elementa te stavila jednu u sudoper i pustila vodu da teče, ali ne brzo nego dovoljno kako bi prouzvela zvuk kako bih mogla  razmrviti tabletu koja se nalazila na kuhinjskoj ploči. Istu stvar sam napravila i sa drugom čašom te sam uspjela razmrviti dvije tablete  bez da on išta primjeti kao što sam se i nadala. Utakmica je bila previše zanimljiva.

Prah tableta sam stresla u čašu te promješala žlicom sa kojom sam također i razmrvila tablete.  Sa čašama u rukama sam se uputila do boravka i njemu dala u onu gdje su tablete te sjela na fotelju.  Trebale bi djelovati dosta brzo, sad mi samo preostaje nadati se, sjediti i čekati.

Trebala bih obući nešto toplije pošto idem vani. Nemam ništa svoje ali ću uzeti nešto njegovo; neće imati ništa protiv, on je ponosan kada nosim njegovu odjeću. Ovaj put neće biti.

Ustala sam se te krenula prema sobi. "Gdje ideš? " upitao me te sam ja zastala te okrenula se prema njemu. " Hladno mi je, idem obući nešto toplije. " slatko sam mu se nasmiješila, namjerno. Vidjelo se na njegovom izrazu lica da mu nije jasno čime je to zaslužio ali je uzvratio osmijeh te tiho rekao: "dobro".  Nije ni to zaslužio no ipak je ovo zadnji put da me vidi ovdje.