Oči su mi se zarmznule, suze su mi dolazile na oči i teško sam disala, trebala sam zraka. Vani, na otvorenom trebala sam zraka. Zaboravila sam kako misliti,disati,gledati; samo sam imala čudan osjećaj, sve mi se u trbuhu prevrtalo kao da sam popila svaku moguču bocu alkohola u ovome gradu; svijetu.
Na mjestu punom ljudi ja sam se osjećala tako sama. On mi je dao taj osjećaj, glavom su mi prolazile razne slike mene i njega, od sinoć,dan prije toga i sve odkad sam ga ugledala u onom prokletom studiju; njega i njegov osmijeh kojeg ne mogu izbaciti iz ove glupe glave. Smiješno je kako se svi mi vračamo ljudima koji bude ono najgore u nama; 'Kako zračiš,tako privlačiš.' Ta je definitvno moja; moj bezobrazluk, hladnoća i ponašanje kojih svih iritira je privuklo i tavog dečka do mene da m zagorča život koji iovako prije ovog svega nije bio bajan. Jebeno ne mogu vjerovati da mi je to rekao, te dvije riječi za koje sam mislila da nikada nisu mogle izaći iz njegovih ustiju kao ni iz mojih. Koliko se sjećam niko mi nikada nije to rekao i to je očigledno bila još jedna u nizu stvari zbog kojeg će mi on ostati u pamćenju.
Nisam mogla gledati, čuti ili osjetiti išta u tome trenutku. Samo sam se probijala između ljudi i pokušavala prekriti svoje lice. Jednostavno moram otići odavdje,negdje gdje me on neće naći i gdje će sve ove gluposti koje se događaju napokon jebeno prestati. Zašto je uopće i morao ući u moj život i pretvoriti ga u pakao? Više ne mogu normalno razmišljati niti ne znam koji vrag je njemu jer me prije doslovno dva sata odjebao i ptjerao iz auta a sada se pojavi pred vratima, napadne Harry-a bez ikakvog jebenog razloga i onda mi kaže da me voli.
Gadi mi se. On je jednostavno predobar igrač i već je vjerojatno ovakvu igru igrao nekoliko puta. Samo je ispao dobar pred kamerama koje su to sve zabilježile dok sam ja otišla od njega, trebala sam ga udariti; onako jako da ga ošamuti i da se sjeti što je rekao. Ne padam na to, ne ponovno.
Ugledala sam žuti bus koji je stajao na stanici i čekao da netko uđe, ne želim se vratiti natrag, ne kod njega. Potrčala sam prema njemu i ušla u njega, u njemu je bilo nekoliko ljudi koji su na osuđivački i loš način gledali djevojku u bijelim čarapama na srcima.
Samo želim otići od ovog mjesta, od ovih ljudi i od ovog života.
Kad sam ugledala stanicu koja je par ulica dalje od onog prokletog Louisovog kluba trzla sam se i ustala te je vozač otvorio vrata. Derao se za mnom a ja sam trčući izašla iz busa i skrenula lijevo. Predivne,hladne bijele pahuljice su padale po crnom asfaltu i betoni čineći predivan prizor, no štetan za moje zdravlje. Imala sam samo čarape, tanke tajice i još tanju košulju i u tome mi je bilo kao da sam gola. Ispustila sam plavu,poludugu valovitu kosu iz repa te hodala hladnim ulicama.
Napokon sam vidjela klub te ubrzala korak kako bih prešla prije auta koje je nakon toga zatrubilo a ja sam se kao luđak izderala na njega i zapsovala; dobro da mi nije izašao van. Sad samo molim Boga da je Nora ovdije, da me odvede negdje jer ona je jedina osoba kojoj vjerujem i koja bi me povezla negdje daleko ako treba i prespavala bih i u njenom autu samo da njega ne vidim. Ženskaroš,bezobrazan,bahat,ohol,glup,lud,psihopat,poremeće,; to je samo nekoliko 'dobrih' riječi koje opisuju njega i njegov predivan karakter te veliku želju za igrom i lažima. Pogotov prema osobama koje to najmanje zaslužuju.
"Woww,wow što se s tobom desilo?" ugledala sam visokog dečka koji se skrivao u mraku i stapao s njime. Njegove crne marte, crne hlače,majica i kožna jakna te kosa boje ugljena; to sve se predivno slagalo s tim blijedim tenom i čokoladnim očima.
"Jebem ti, srce mi je stalo" zapsovala sam i prošla rukom kroz kosu uništavajući je još više, iovako je odvratna. Nasmijao se i izbacio iz sebe odvratan,velik dim cigarete koj ije otišao ravno u moje lice što je izazvalo kašalj.
" Vjerojatno tražiš Noru, ona ti nije unutra" uvukao je tim a ja sam u svojoj glavi opsovala sve živo i mrtvo. Gdje bih sada jebeno trebala otići? Spavanje na ulici mi je odličan prioritet i odmah ću završiti u bolnici, uzrokovati Harry-u još više problema i nabiti račun koji će morati plačati.
" Dobro" samo sam rekla pokušavajući ostati normalna koliko god je to bilo moguće iako sam se htjela toliko izvrištati da bi me moj dragi tatica čuo u svome uredu i mamica u krevetu dok ju neki drugi jebe a ovaj nema pojma. Iako nisam tamo s njima vrlo lako se može pretpostaviti što se događa.
"Zašto, što je bilo?" upitao me prije nego li sam se stiga uopće okrenuti i otići pitaj Boga gdje. Bilo bi najbolje kad bih imala neki prokleti stan ili tako nešto a ja nemam para za to. Ne mogu uvijek na Harrya sve svaljivati."Zašto bi nešto bilo?" prekrižila sam ruke u tom nekom bolesnom stavu. Glupo sam mu odgovorila i stranci u busu su prokužili da nešto nije u redu, kuda neće on.
"Naprimjer jer u jedanaest navečer šetaš sva uspuhana,crvena, skoro pa bosih nogu u tankim tajicama i još kraćoj košulji?" narugo mi se i bacio cigaretu u pod te ju s teškom martom zgazio.
"Nemam gdje spavati večeras" slegnula sam ramenima pokušavajući mu ne otkriti previše ali iovako i onako će sve vidjeti sutra na prokletom internetu gdje se to sve šiti kao neka bolest.
"Zato si došla tu tražit Noru" kimnula sam glavom.
"Zašto ona uopće nije tu?"
"Ma šef ju je izveo iz grada na nekoliko dana" ajme meni Bože. Sad ću ovo sve što se desilo imeđu mene i Louisa morati držati u sebi još nekoliko dana sve dok ona ne dođe jer se nemam kome ispovjediti; jedina osoba u životu kojoj mogu to reći je Nora a trenutno nje nema. Tko zna zašto ju je odveo tamo i koje joj sve gadosti radi.. Ne želim ni razmišljati o tome.
"Odličnoo" rekla sam sarkastično i prošla rukom frustrirano kroz plavu kosu te dubokno udahnula hladan zrak Londoskih ulica. Prokleto vrijeme i ovaj zrak.
"Mogu ti dat ključ od jednog stana i odvest' te tamo ako hočeš" nasmijao se šarmerski a mene su trnci prošli. Na što sam ja spala.
"Al' naravno duguješ mi objašnjenje" bezobrazno se nasmijao i spremio kutiju cigareta skupa s upaljačem u džep svoje kožne jakne.
"Vidi se da se družiš s Louisom" pogledao me čudno i nasmijao se. " Idemo" uhvatio me rukom za struk i lagano 'vukao' do svojeg bijelog auta. Pomislila sam da je crni. To njegovo držanje za struk je bilo tako čudno i jedva sam čekala uć u to auto da ju makne s mene. Ipak mi daje mjesto gdje mogu prespavat tako da mi i nije baš da budem bezobrazna.
Čim ga je upalio i čim smo krenuli upalio je grijanje na najjače jer sam se smrzavala i svaka dlačica na mome tijelu je stajala uspravno i on je primjetio to. Krenuo je nešto reći ali ton zvona njegovog mobitela ga je prekinuo u tome. Uzeo ga je i javio se.
" Idiote što je sad "
" Ne, ja ne znam di je ona nije dolazila do kluba"
"Ajde ne seri nemoj sad zvat svakog kog znaš da bi pitao di je ona" pogledala sam ga i točno sam znala tko je s druge strane. Hvala Bogu Zayn je shvatio da ne želim Louisa u blizini sebe.
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
