"O moj Bože.. Michelle..." Nora me pogledala s tim zelenim očima i u njima sam mogla vidjeti jako puno zažanjenja; ne želim to, Ne želim čuti ničije 'žao mi je' pogotovo za to za koje ta osoba nije nimalo kriva. Svaki dan što se više družim s Norom; navodi me na razmišljanje kao se to ona uopće nije promjenila. Dobra je, brižna i puna podrške usprkos svemu što joj se desilo. Jednostavno je ostala pozitivna cijelo ovo vrijeme, dok su ju silovali, mučili i sada sok mora raditi za ljude koji ju gledaju kao neku igračku za koju će dati novac. Nema prokletog izbora, ili to,... ili dva metra pod hladnu,mračnu zemlju obučena poput noći.
" Molim te nemoj ništa reći.." udahnula sam i pogledala u konobara koji nam je donio narudžbu. Ja sam naručila čaj od mente dok je ona kavu bez mlijeka. Nikad nisam preferirala kavu, prejaka mi je dok mi je čaj baš onako kako bi trebao.
Na konobaru se vidi da je nov tu pogotovo po tome što je skoro prosuo cijelu Norinu kavu po stolu i po njoj; no ispričao se na što mu se ona samo nasmijala. Ostavio nam je račun i otišao svojim puem tj. posluživati druge ljude. Imao je možda vega 20-ak godina, negdje kao Louis; samo nije bio iskvaren kao što je Louis. Nitko ne može biti Louis; trebala bi stvarno svako drugo biće uspoređivati s Louisom jer ćšu poludjeti. Pokusavala sam zaboraviti na situaciju u kojoj se trenutno nalazim i naci neku temu o kojoj cu moci pricati s Norom. Ali nista mi nije dolazilo napamet. Osim Louisa.
"On je takav... Ne možeš od njega očekivati išta više nego..." nije ni dovršila a ja sam ju prostjeljila pogledom a ona je zašutjela. "Ni ne očekujem od njega išta više." rekla sam ozbiljno. Laž, prokleta laž. Zašto ne može bit kao Harry? Ali malo manje naporan? Samo... da promjeni one svoje promjene raspoloženja u kojem jednog trneutka mu u glavi cvjetaju cvjetići a drugog trenutka je tornado koji želi povrijediti svakoga. To mi užasno smeta kod njega.
"Oh, bok." došetao je s onom curom do nas. Tj. ona ga je pratila iza pokušavajuži dostići njegov korak, Louis je za dečka mali; onda ne možete ni zamisliti kako je ova cura koju je vukao za sobom bila niska, dolazila mu je do ramena. Odmjerila sam ju, kao i ona mene. Duga crna kosa, smede oci koje su bile natekle i crvene, velike usne i kratka haljinica koja je jedva pokrivala guzicu i ostale stvari koje nisu smjele.. Iskociti.
"Tiffany" nasmijala se i pokazala svoje žute zube, vjerojatno su joj takvi od previše cigareta koje su se osjetile čak do mene. Alkohol i taj miris kao da u frcali iz nje; inače bi to prokomentirala ali odlučila sam potpuno izignorirati nju i Louisa pošto nije zaslužio više od toga. Nora je samo podigla glavu u znak pozdrava; na licu joj se vidjelo da ni njo nije drago uopće što je došao do nas, pogotovo s tom ženskom koja izgleda kao da je ispala sa smetlišta, nema ni za pristojnu robu koja joj pokriva guzicu.
"Oh, Michelle... I ti si tu." rekao je provokativno i nasmijao se bezobrazno da nije mogao bezobraznije. Odlučila sam prihvatiti tu njegovu malu igru te sam polagano podigla glavu prema njemu i nasmijala se bezobrazno, baš kao što je on; ne.. još gore.. " Nego, svugdje je bolje nego u tvom krevetu" nisam se mogla suzdržati da mi još veći odmijeh s usana ne pobjegne dok se Nora nije suzdržala, prasla je u smijeh da se pola kafica okrenulo prema nama.
" Ta tvoja kurvica od prijateljice je htjela još malo vremena provesti u njemu.. Zar ne Noris?" pogledao ju je a njoj je osmijeh s usana odmah pao. Pogledala je u pod a on je nastavio. " Zar si stvarno mislila da sam vidio nešto u tebi?" pogladio ju je po glavi i napravio 'puppy face'. Nisam to mogla više gledati te sam se ustala i pogledala ga. Cak joj ni ime nije zapamtio.
" Jesi ti bolestan? Što ti je Nora napravila? Tj. još bolje pitanje; što smo ti mi napravile Louis? Zašto nas se stalno hvataš i magično se pojavljuješ na mjestima gdje sam ja? Zar mi nisi dosta napravio?" pogledala sam ga a njegov osmijeh s lica je pao i pogledao je na trenutak u pod ne znajući što reći na to.
" Um.. U vezi toga.. Moramo popričati negdje nasamo." pogledao me. Na trenutak mi se učinilo da je ostao potpuno zatečen i zbunjen i izgledalo je kao da sam ja pobjedila; ali to je Louis. Ne smijem ga podcjeniti. Takvom igraču kao što je on se ne može vjerovati ili očekivati nešto kao što bi očekivali od drugih ljudi.
" Rekao sam nešto." trgnuo me iza misli i ja sam pogledala u Noru. Kimnula je glavom i za nekoliko trenutaka smo obišli sve stolove i nalazili se u ženskom wc-u. Da, tamo me odveo. Ne u muški, u ženski.
"Zar ti nije bilo dosta?" pogledala sam ga i naslonila se na umiovanik. Nekoliko umiovanika je bilo poredano te ogromno ogledalo se nalazilo iza u kojem je on mogao vidjeti svoju figuru koju je svako malo promatrao, vjerojatno se diveći sebi samome.
" Meni nije nikad dosta tebe.." perverzno se nasmijao i krenuo mi lagano prilaziti na što sam se ja slučajno nasmijala . On je osoba s kojom se ne može normalno razgovarati, izgleda da ćemo morati razgovarati na 'njegov' način koji nece dobro izgledati, a ni pruziti nikakav dobar osjecaj. Nemam drugog izbora.
Gurla sam ga dovoljno jako da se priljepi na hladne pločice te sam nepromišljeno svoju ruku smjestila u njegove bokserice te stisnula. " Sad me dobro slušaj. Nema drugog načina da ti ovo kažem jer si ti bolestan i drugačije me nečeš saslušati." zasiktao je i zatvorio oči na što sam murekla da ih otvori i stisla još jače. Ovo je tako odvratno, ali barem djeluje.
" Ostavi se mene i Nore. Dosta mi je tvojih igrica i prošlosti od koje ne možeš pobjeći. Sam si kriv za sve što si radio i za sve što upravo radiš. Nisam igračka da se možeš igrati sa mnom i onda me odbaciti kad god želiš. Dosta mi je bilo toga. Nemaš budućnost, ni viziju nje; najbolje je to što si si sam uništio svoj život i to ti nije dosta; sad želiš uništiti drugima pa si naletio na mene. Jesam li ti zabavna Louis?!" tu zadnju rečenicu sam rekla malo glasnije. Kriste ovo je tako loše, ali djeluje. Tako je slab i ne može se pomaknuti niti reći ništa. Kad osjetim ili vidim da se miče odmah stisnem još jače za njegovog... prijatelja... i odmah se smiri. Obozavam ovaj osjecaj kad vladam nad njime, kad znam da sam ga smirila i kad znam da je nemocan u mojim rukama. Trenutno mu mogu bilo sto raditi i reci jer je bespomocan.
" Michelle... ja... jebote.." rekao je i iza svake riječi je udahnuo duboko. " Samo dovrši.. molim te..." nasmijala sam se, to mu je izgleda najveci problem trenutno. " Ostavi se mene i Nore i hoću." kimnuo je glavom i zabacio glavu unatrag. Bilo mi je dosta gledanja njega, njegovog napaljenog izraza lica i plavih očiju koje ne može držati otvorene radi mene. Nikad nisam mislila da ga mogu uciniti ovakvim.. Ni njega niti bilo kojeg drugog muskarca.
" Hvala Bogu pa imaš ruke." nasmijala sam se i izvadila svoju ruku iz njegovh bokserica a on je skliznuo na pod. Kriste kao da sam ga upravo ubila. Nije da je to loša ideja.
" Jebeno dovrši ovo." pokazao je na svoje hlače dok ja nisam ni pogledala dole te se samo okrenula. " Reći ću Tiffany da ti je loše." oprala sam ruke zbog tog što sam upravo dirala i krenula prema vratima. Vjerojatno se trenutno kaje sto je uopce predlozio ovo i ne zeli da itko sazna sto sam mu napravila i kako jadno je izgledao u tome trenutku.
" Ne Michelle,.. Želim da ti dovršiš" nisam se ni okrenula i samo sam izašla van iz ženskog Wc-a.
--------
Kometar/vote?
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
