Smrt.
Svakim danom smo sve bliže. Ne razmišljamo baš puno o tome, ne znamo što nas čeka kad napustimo stvarnost . Ljudi Kažu da to ovisi, ako si dobar, pošten i poslušan ideš u raj; gdje ćeš uživati za sve ono što nisi na zemlji, ako si zao, pokvaren i nezadovoljan ideš u pakao; tamo ćeš se mučiti za sve ono što nisi na zemlji.
Mislim da svatko ima priliku postati bolji , da svatko ima priliku završiti u raju; samomoraju shvatiti dok još nije kasno za sve. Kad odemo na drugi svijet, iza nas može ostati sjećanje , ali i ne mora.
Zašto bi se ljudi htjeli sjećati osobe koja nikad nije ništa u životu za njih napravila? Zašto bi se htjela sjećati osobe koja ju je mrzila i nije ju mogla podnjeti očima?
Možda bi svi mi trebali otvoriti očii gledati na ovaj svijet realno. Zašto bi izmišljali neke bajke i završetkeu glavi koji se najvjerojatnije neće desiti? Na taj način najviše lažemo sami sebi, 'mažemo' si oči i zavaravamo se da će biti bolje; ne, neće biti bolje. Neće biti bolje budemo li lagali i izmišljali završetke.
Osobe koje zauvijek otiđu, koje su obećavale da će zauvijek biti tu; oni prvi odu. To je drugi oblik smrti. Kad samo otiđu, kao da nikada nisu ni postojali.
MICHELLE P.O.V
" Moram popričati s tobom." utipkala sam poruku razmišljajući hoću li je poslati. Prsti su bili brži od mozga i poslala sam. Možda nisam trebala ali jesam.Sad samo mogu čekati njegov odgovor. 100% će krivo shvatiti.
------------------------------
Ovo je sve za danas, djed mi je umro i jedva sam i ovo napisala te vas nisam vas htjela ostaviti dugo bez nastavka. Zao mi je.
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
