Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 9 - uređeno.

Krenula sam prema stepenicama jer mrzim dizala. Nisam klaustrofobična nego mrzim onaj osjećaj kad dizalo krene i onda na sekundu izgubiš ravnotežu i u želudcu ti se sve okrene.  Uvjek mi se povraća nakon toga pa ako to mogu izbjeći, vrlo rado hoću.

Izašla sam na trećem katu i ušla u prva vrata desno baš kao što mi je i zalizani rekao. Zatekla sam četvoricu dečkiju kako sjede za crvenim kaučom i foteljama. Prepoznala sam samo Nialla i Liama a drugu dvojicu sam samo vidjela na slikama.

„ Michelle, odkud ti tu?" Liam i Niall su rekli u isto vrijeme. U tom trenu sam se osjećala glupo jer im Harry očigledno nije rekao da dolazim, mislila sam da je bar za to sposoban no očito se ispostavilo krivo.

" Harryeva ideja." slagnula sam ramenima ne micajući se od vratiju.

" Znaš da možeš sjesti." rekao je dečko kojeg prvi puta vidim uživo, sa oceansko plavim očima i smeđom kosom koja je razbacana na sve strane.

Nije mi se svidio taj njegov ton.

" Ne, mislila sam tu stajati da mogu gledati u tebe. " rekla sam sarkastično dok se ostatak smijao a on me samo promatrao. Odšetala sam do Nialla te sjela na fotelju  do njega.

.

Harrya nema već više od sat vremena,očigledno nije htio da me mora upoznati sa ovom dvojicom. Louis je onaj sa kojim sam počela krivo, dok je pričao sada činio se kao dobra osoba ali nije on moj tip dečka a ni društva. Sve mu je šala iako je najstariji  ponaša se kao najveće dijete u nekim situacijama i pričama, kako sam čula od njih.  Zayn je bio najtiši od  svih njih, nije puno govorio ali je bio drag prema meni cijelo vrijeme. Mislim da ne priča jer sam ja tu pa mu treba vremena da se opusti.

„ Želiš li da ti otpjevamo pjesmu? " upitao me Niall te se ustao iako ja nisam ništa rekla. " Ali, nema Harrya" nadodao je Zayn te sam taman išla nešto reći ali su se vrata od sobe otvorila te je kroz njih ušao stariju čovjek tamnije puti odjeven u sivu majicu i široke plave hlače.

„ Jeli došla ona Harryeva mala? " počeo je govorit prije nego što me ugledao. Izgleda da sam ja 'ta mala'.

„ Michelle ovo je Simon." rekao je Liam te smo se rukovali. Izgleda kao čovijek s tankim živcima. Trebao bi ih isprobati i Harryu malo otežati život.

„ Ti si onaj peder o kojem mi je Harry pričao?" svi u prostoriji su ušutili te sam samo mogla čuti Louisov podsmijeh.

„ Kako si me to nazvala?" zakašljao se i pogledao me s tim smeđim očima. Već vidim da mu se ne sviđam. „ Harry te tako nazvao."  Pocrvenio je što je meni izmamilo osmijeh na lice na što sam ja nevino slegnula ramenima kao da nisam kriva za ništa.

Tako je kako je kad sudiš nekoga koga nisi upoznao.

„ Bježite! " viknuo je Louis i njih četvorica su brzo istrčali kroz velika bijela  vrata. Simon je počeo trčati  za njima ali ih nije mogao stignuti pa su pobjegli. Mislim da Simonu stvarno nije lako. Ni ne  čudim se što je ovako nervozna  osoba.

„ Ajde, ajmo ih naći da ovo više završi. " progunđao je te pozvao zaštitare kako bi ih prije pronašli predpostavljam.

„ Michelle ti pretraži 5 kat, Lou 4 a mi ćemo ostale!" rekao je Simon te sam odlučila otići gore. Nadam se da nisu tamo tako da mogu leći u neku prostoriju na bar pola sata i pobjeći od ove realnosti.

Ne mogu vjerovati da tražim hrpu dvadesetogodišnjaka koji se sakrivaju po zgradi kao djeca. Ovo je zadnje za što sam raspoložena trenutno.

Došetala sam do petog kata te na brzinu otvorila par vratiju i oni nisu bili u tim prostorijama. Hvala Bogu, ostala su mi još samo jedna na kraju hodnika.