"I što planiraš?" maknuo je oči s ceste i pogledao me. Bila sam sklupčana na suvozačevu sjedalu u njegovom autu čiju marku nisam znala. Nikad nisam bila dobra s autima. Možda bih i mogla biti ali čemu to kad ga nikad neću imati.
" Nešto sitno, što se neće primjetiti." pogledala sam ga, no on nije maknuo pogled kao što večina ljudi rade. Nastavio je prelaziti očima po mome tijelu, smetalo mi je to. Osjećala sam se odvratno i prljavo od njegovog pogleda u ovom trenutku.
Nisam baš bila 100% sigurna u ovu ideju, ali uvijek sam htjela neku tetovažu i mislim da bi ovo bila prava prilika za jednu takvu. Zašto bih ju propustila? Iovako uvijek radim greške i problema, jedna više-manje mi neće ništa naškoditi. Iovako ću staviti tetovažu tamo gdje se baš i neće primjetiti.
Sranje. Nisam rekla Harry-u gdje sam, poznavajući njega jako će se zabrinuti i onda će nastati ogromna strka i problem a ja ću biti ona kojoj će on na kraju dana čitati bukvicu koju kao i uvijek, nikad ne slušam i samo prevrćem očima i kimam glavom.
Ponekad se malo previše brine, pokušava vladati nada mnom, govoriti mi što da radim, kada da radim i izmišljati stvari koje ja uopće ne želim i koje meni nisu bili ni na kraj pameti.
Jednostavno je pokušavao uvjeriti sebe i mene da sam ja njegova, da može raditi što hoće i da ga moram slušati i raditi ono što on kaže bez ikakvog prigovora. No to mu neće poći za rukom.
" Izlazi." lagano me udario po koljenu kao da ne znam sama kada trebam izaći. Nakon te njgove riječi koja je zvučala užasno bezobrazno uopće nisam htjela izaći iz auta , nego njemu iz inata ostati unutra, no mislim da bi na kraju završilo da će me on izvući van.
Otvorila sam vrata i zakoračila van puštajući ih da zalupnu. " Alo, pazi što radiš." rekao je na što sam preokrenula očima. Mrzim kada ima takav stav, jednostavno je nepodnošljiv i dođe mi da ga ošamarim i da padne na pod i toliko jako sepriljepi za njega da će se morati oženiti za njega.
" Nije od zlata." rekla sam kad smo ušli unutra no on me samo pogledao i ležernim hodom,kau i uvijek nastavio naprijed.
Prostorija je bila mračna i dim cigarete je letio po zraku kao što sam mogla i očekivati. Lagano sam se zakašljala od tolikog dima i Louis me pogledao čudnim pogledom. Htio me nešto upitati ali u prostoriju je ušao dečko možda 2-3 godine stariji od mene. Bio je pun tetovaža. Jedino mu je lice bilo čisto a vilica mu je bila užasno izražena. Oči crne kao i njegova kosa koja je bila podignuta visoko u zrak.
" Oooo, Louis, nisam znao da ćemo se ovako brzo vijet'." nasmijao se i on i Louis su se pozdravili a onda je prebacio pogled na mene.
/ Sat vremena kasnije./
" Bila si dobra curica." Louis mi se nasmijao kad smo ušli u auto. Pogledala sam ga s prijekornim pogledom i samo sam čekala kad će nešto loše izletjeti iz mene.
" Da i glupa." nasmijao se glasno.
" Zašto?" rekao je užasno dubokim glasom koji me iznenadio.
" Jebeno sam ti dopustila da biraš moju tetovažu."
" Ups, nije moja krivica. Znaš i sama da mi ne možeš odoljet'."
" Što si mu rekao da istetovria?"
" Sve ćeš saznat' u svoje vrijeme."
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
