Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 83

Primjetila sam da dosta vas pogubilo u ovoj priči pa cu objasnit sto se trenutno događa; Derek je Michellin polubrat kojeg su njeni roditelji nakon sto su nju poslali u sirotište posvojili tako da on nije njen biološki brat te je također stariji od nje. Jacob je njen prijatelj koji se drogirao jos kad je ona imala 15 i živjela  s roditeljima te to nema veze s trenutnom radnjom jer se ona tog samo prisjetila kad je ugledala Louisa kako se drogira. Derek i ona su sklopili dogovor kako bi spasila Noru i ostale djevojke koje rade u tom klubu  čiji su vlasnici : Louis, njegov brat i njihov otac Zack te da se to postigne mora smotati Louisa a to joj trenutno i ne ide.
---------------------
Dva dana kasnije

Već dva dana nisam izašla iz pidžame  i iz Harryevog doma. Jednostavno nemam volje za ništa. Također kao predivan dodatak situaciji u kojoj se ja trenutno nalazim su oni dani u mjesecu koji moje tijelo vuku prema krevetu ili kauču čim se  ustanem. Svaki puta kad zatvorim oči ugledam Louisa s bijelim prahom na rukama te svuda oko njega ; bas kako sam i prije dva dana ga ugledala u stanu te se sjetila Jacoba. Jacob bi mi znao pasti napamet tokom ovih dvije godine , da budem preciznija nema dana da ga se nisam sjetila i da me nešto nije podsjetilo na njega. Ne želim da Louis završi kao on, najrađe bi mu željela pomoći i zatvoriti ga u neki podrum, tavan bilo gdje i ne pustiti ga van dok sve ovo ne prođe ali ne mogu. Do sad nije bio ništa nego bezobrazan prema meni kada kod bi ja probala doći u kontakt s njime i pomoći mu ili ga utješiti.  Znam da ja nisam neka svetica i da bih mu ja znala odgovoriti bahato i bezobrazno ali to bi sve bilo jer bi on to započeo.

Harry ovih dana je sveukupno možda četiri puta kročio u kuću , pozdravio bi me, pojeo i otišao. Ne znam čime je bio zauzet ali nisam imala volje ga ispitivati a mislim da to neb bilo uredu jer je odrastao i može sam odlučivati gdje i kako će.
Televizor sam htjela razbiti jer na njemu nikada nije bilo ništa pametno i uvijek su se vrtile reprize serija i filmova koje sam sto puta pogledala.  Bilo je tu nešto dopisivanja sa Norom ali jako malo jer ona nije imala vremena, imala je previše 'posla' i odvratnih 'klijenata' koji žele samo jedno.

Nakon dva sata ležanja na kauču sam se ustala te otišla u drugu prostoriju tj. Kuhinju po  čašu vode jer sam osjećala neku mučninu u želudcu. Nije ni čudno koliko si pojela. U tom trenutku sam čula zvuk svog mobitela. Izgleda da te nisu zaboravili. Potrčala sam do boravka ostavivši čašu vode na staklenom  stoliću te pogledala tko me se to sjetilo. Na ekranu je bijelim slovima bilo ispisano Louis. Uzela sam mobitel i nekoliko sekundi gledala te se predomišljala hoću li mu se javiti ili ne i na kraju sam se  javila.

"Hej" rekla sam prije nego li je išta rekao. Usprkos sto me otjerao iz stana i udario šakom točno pored mene se nisam ljutila na njega. Znam da mu je teško i da se vjerojatno želi riješiti toga i zna sa mu to ne donosi ništa dobro ali također znam da si je sam kriv za to sto je uopće započeo. Trebao je biti pametan. Ali to je Louis.
"Imaš vremena?" Wow. On me zapravo pita nešto, inače me samo odvuče negdje bez ikakvog mog znanja da ce to napraviti. Sjela sam na kauč i pogledala u nokte te rekla 'Da'

" Oboje znamo da bi svejedno došla" mogla sam osjetiti njegov smijeh  te je nastavio " dođi u restoran  'Argent' , znaš gdje se nalazi " prošla sam rukom kroz kosu i naslonila laktove na koljena. "Ali ja..." Krenula sam reći da nemam pojma gdje se nalazi taj restoran; kao da sam u životu ikad išla po restoranima kad nemam ni lipe, sav novak pripada Harryu i mislim da cu brzo morati naći neki posao jer ne može on mene vise nositi na grbači.

" Veselim se tvom dolasku" mogla sam osjetiti dozu sarkazma u toj rečenici te je prekinuo poziv. Toliko o njegovoj ljubaznosti. Ustala sam se te stavila mobitel na stakleni stolić te uzela dva gutalja vode. Samo u čarapama sam odšetala do prozora i prvi put u ovih 48 sati sam  pogledala kroz prozor. Čak se vrijeme i smirilo, snijega nema, otopio se te je vani vedro; pravo čudo za London u kojemu je uvijek prolom oblaka.