Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 3 - uređeno.

Odključala sam auto i brzo ušla unutra ne odmjeravajući ga odmah. Trebam se potruditi i napraviti sve šyo je u mojoj moći da ne završim kod ovog pedera.  Začuo se glasan zvuk motora koji je vjerojatno skuplji od cijelog sirotišta i sve djece koja su unutra te sam  krenula  niz dugu , meni dobro poznatu ulicu. Znala sam skoro pa odlično ovaj dio grada, nikad nisam imama ništa pametnije za raditi pa bi uvjek lutala uokolo. Vozačku nemam pa će najvjerojatnije ovaj auto završit u nekom zidu što nije moj problem a i sigurna sam da on ima para za popravak. Uvjek sam htjela voziti i auti su mi bili nešto posebno, znam osnove i nadam se da je to dovoljno da dođem do cilja. Auto je sav bio mirišljav a sjedala i pola unutrašnjosti je bilo prekriveno smeđom kožom.

Nakon vožnje sjevernim djelom grada koji je bio poznat kao onaj lošiji dio što se moglo i pretpostaviti , ostavila sam auto ispred jednog kafića u kojem se okupljala najveća ološ. U autu je imao GPS koji mi je pokazao točno gdje se njegova kuća nalazi što sam što bolje pokušala zapamtiti.  Moj plan je da uđem unutra bez da on zna gdje se njegovo auto nalazi, kad bolje razmislim vjerojatno ima par autiju i ko zna jeli mu do ovoga uopće stalo, ali zašto ne. Preskočla sam kameni zid i našla se na drugoj strani, u dvorištu kuće. Na trenutak sam osljepila od svijatla auta, stavila sam ruku preko očiju i pogledala u auto bolje. Bio je to isti onaj koji sam parkirala daleko , ili sa bar tako mislila.

„ Hej Mišice !"rekao je hrapav muški glas izlazeći iz auta. Na koji način je on već došao ovdje sa istim tim autom kojeg sam ostavila. Kakav je to uopće nadimak? Ne može to tek tako.

„ Ne zovi me tako!" Preokrenula sam svojim plavim očima i odlučila pratiti umišljenog.

„ Dođi da ti pokažem sobu. "- zvuči kO nešto što bi neki napaljeni pedofil rekao u pornićima. No, što je tu je. Sada sam već pratila njega niz veliki i prostrani hodnik. U zraku se osjećao lagani miris lavande. Zidovi su bili ukrašeni slikama i sa svake strane je bilo po dvoje drvenih vrata, zidovi su bili bijeli a pod je bio obložen hladnim, tamnim parketom. Ko zna koliko je uloženo u ovoliku kuću.

Popeli smo se uz stube i došli na kraj hodnika, krenuo mi je otvoriti vrata ali sam se požurila i prije otvorila od njega. Obećala sam sama sebi da ću ga iznervirat što je više moguće, samo da me pusti natrag da se sama snalazim. Ne treba mi nitko u mom životu.

„ Ova kuća ima samo jedanu kupaonicu tako da ćemo ju morat dijeliti "- Bravo. Mislim svaka čast, kuća ogromna sa samo jednom kupaonicom jel on bio pijan dok je gledao kada su radili nacrte za kuću? 

„ Zašto ništa negovoriš?"- prišao mi je bliže na što sam se odmakla. 

„ Gle, nemojmo se pravit kao da je ovo uredu jer nije. Nije mi drago što sam tu i da mogu otić odmah bi otišla." Unjela sam mu se u facu na to se samo nasmijao. Zar ga to nije naživciralo? Pomalo meni on počinje ić na živce sa svojom pederskom facom i još više tom odvratnom kovrdžavom kosom. O njemovim modnim kombinacijama ne želim ni pričati, u svojih 17 godina života nisam vidjela da se muško tako oblači.

„ Jesi gladna?"  upitao me te su se moje plave i njegove zelene oči srele. Koja osoba ženskog roda je ikad odbila hranu?

„ Jesam." Riječi su hladne i bezosjećajne, sve mi odprije fali. Ali ne želim se ni sjećat tih trenutaka u životu, kad su me odveli od prijatelja, vlastita obitelj. Nisam ni znala što slijedi, samo sam se jednog dana probudila u onom odvratnom mjestu, u onoj odvratnoj sobi gdje sam ležala na krevetu dok je do mene sjedila Anastasia. Ko zna koliko su moji roditelji njoj platili samo da me uzme, ko zna koliko su papira krivotvorili samo da bi završila tu gdje sam danas.  Tko zna koliko dugo su oni planirali ovo meni napraviti i kako su to razradili.  Htjela bi znati kome od njih dvoje je palo napamet da nadrogiraju vlastitu kćer i ostave je u sirotištu.