"Louis se svima hvali kako je bio s tobom." to je bila prva rečenica zelenooke djevojke , duge smeđe kose,Nore.
Šetale smo se po ulicama pokušavajući izbjeći prometna mjesta i ne privlačiti poglede prolaznika te gledati samo svoja posla.
" Kako to misliš? "podigla sam obje obje obrve jer nisam kul kao neki ljudi koji mogu dignut jednu; možda kad bih se trudila to napravit bih uspjela, ali nije me previše briga za to, kao ni za bilo što ostalo.
" Pod time mislim da je spavao s tobom, bilo mi je čudno jer znam kakva si i mislim da s njime nikad nebi spavala." 'Mhm..' Umukni. Nema šanse da bi ikad spavala s njime. Mogla sam misliti da će ovakvu laž proširiti ali opet sam se nadala da će barem začepiti tu gubicu, nakom tetovaže će se još gore greške događati; Ako postoji gora greška od njega.
" Nebi nikad spavala s nekim kao što je on." nasmijala se i kimnula glavom. " Znam da nebi, ali u tome i je stvar." pogledala sam ju a ona mi je uzvratila pogled i nastavile smo hodat.
" Ti njega odbijaš i praviš se nedostižna i to je ono što njega privlači. Ni jedna ga nije izjebala tako dobro kao ti i on se trudi ući u tvoje gaćice, ali zna da to neće biti tako lako i da treba vremena; zato te namjerno izaziva, provocira i dolazi do tebe tako da bi se ti svađala s njime, bila s njim i da bi on dostigao nedostižnu. Jer vjeruj mi, dugo sam tamo i stvarno niti jedna a nije ovako zavlačila kao ti." Znala sam ovo cijelo vrijeme, ono što nisam znala je kako to spriječiti. Uvijek se naježim kad netko spomene to ime, jer to donosi sve samo ne dobro.
Gdje je Louis, tu je i svaki mogući problem i po mogućnosti onaj najgori koji se teško može riješiti.
Drago mi je da sam naletjela na Noru, nikad nisam imala žensku prijateljicu jer nikad nisam mogla naći neke teme za razovor s njima; nikad me nisu zanimale iste stvari kao što su zanimale ostale djevojke i zato sam večinu vremena bila sama i pokušavala ih izbjeći. Većina misle da je sam biti loše, nije toliko; ako si sam, nema te tko izdati i nema ti tko zabiti nož u leđa te nema tog odvratnog osjećaja kad si prevaren, te možes ćuti sama svoje misli bez da ti itko drugi govori što i kako raditi i zbunjivati te. No, u ovom trenutku mi je drago da imam nekog kao što je Nora.
" Ono što želim reći je da ne ideš za ovime što širi. Ti i ja znamo da se to nije dogodilo i da se to nikada neće dogoditi tako da nek uđe kroz jedno uho a nek izađe kroz drugo."prekinula je šutnju i moje razmišljanje te sse nasmijala govoreći neku staru poslovicu s kojom su svi upozanati.
" Da li ti ikad planiraš otići odande?" promjenila sam temu jer je Louis zadnja stvar o kojoj sam trenutno htjela razgovarati.
" Nemam gdje, a i da odem oni debili bi me raščetvorili kad bi me pronašli, jako dugo sam tamo tako da sam se i na neki način privikla. Makar to nije za neku pohvalu." nasmijala se, praveći se kao da je to najmanji problem na svijetu.
" Ako se ikad predomisliš znaš da uvijek možeš doć kod Harry-a." pogledala sam ju kad smo došle do naših autiju na velikom parkingu, tj. ovo 'moje' je bilo od Harry-a i nisam ga ni pitala da li ga mogu posuditi.
" Nisi ga ni pitala da li smijem uopće"
" Znam , niti neću." nasmijala se a ja sam samo slegnula ramenima i uzvratila osmijeh.
/ Pola sata nakon./
Ušla sam u kuću i zatvorila vrata. Planiram sad otići u krevet i nikad se više ne ustati. Ponjet ću frižider sa sobom gore i zauvijek biti sretna.
" Gotova si ako si ozljedila moju bebicu!" čula sam Harry-a pet sekundi nakon zatvaranja vrata i brzinom svjetlosti se stvorio ispred mene.
" Došla sam busom, bebica je završila u bolnici." nasmijala sam se a on je napravio onu facu: 'ha ha nije smiješno'.
" Idemo." uzeo je svoj veliki,crni, teški kaput te mi uzeo ključeve iz džepa jakne i izašao van povukavši me za ruku.
" Ja ne idem nigdje, umorna sam Harry." pokazala sam rukom prema kući .
" Pa kad si previše mala i pa ti se sva energija potroši jako brzo ." sprdao me i smijao se iako sam ja visoka 173, svejedno sam manja od njega i to je išlo u njegovu korist te je to koristio kako bi me zajebavao.
" Ne pali ti." okrenula sam se i krenula prema vratima a on je umro od smijeha.
" Pazi da ne slomiješ te male, sitne, krke kosti po stepenicama." okrenula sam se ,uzela mu ključeve iz ruku i krenula prema autu.
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
