Od toga 'dogovora' je prošlo točno tjedan dana. Nisam toliku pažnju davala tome koliko sam razmišljala da me Harry nije potražio. Odlučila sam čekati da vidim kada će on doći po mene, no evo to se nije desilo i sada ne znam što da radim. Ne znam ni dali da ostanem sa Louisom, ni dali da odem do Harrya i dobro se iživim na njemu ili da samo nestanem. Stvarno ne znam.
Mislim da je sve ovo bilo jedno veliko razočaranje i još veći neuspjeh. Ne znam ni sama zašto sam mislila da će me ići potražiti, pa bolje mu je bez mene; u to sam sigurna.
Prvih par dana je sve bilo dobro, bili smo ja i Louis uvjek skupa i bio je normalan prema meni. No nakon toga je svaki dan počeo dovoditi neke cure u kuću zbog kojih sam ja spavala na kauču. Nisam to mogla slušati cijelu noć i nisam znala gdje da odem i svejedno sam ostala. Ubijala me i ubija me i dalje ova situacija iz koje ne znam kako da izađem. Zna da mi je potreban i zato se ovako ponaša i sama vidim da mu smetam i da jedva čeka da me se riješi na što ja ne znam jesam li povrijeđena ili sretna jer ga živciram. Više nisam sigurna u ništa.
Jučer me ujutro nakon što je izbacio svoju curu pod ko zna kojim brojem iz stana me digao i odveo u krevet gdje su oni spavali tu noć, iako sam ga čak zamolila da to ne radi jer sam iscrpljena od svega on je to svejedno napravio na što se gadim trenutno sama sebi a i on mi se gadi isto toliko.
Još jedan od problema je bila odjeća. On je ponudio odjeću od svojih 'cura' što sam iste sekunde odbila jer mi ne pada to nositi a zatim toga je donio nešto svoje što sam nakon 3 dana provedena u svojoj odjeći morala obući i istuširati se. Ne mogu se pogledati u ogledalo jer vidim na sebi dio njega.
Još jedna zanimljiva stvar je njegov dnevnik na kojeg sam naišla jučer nakon onog incidenta kad je on bio u trgovini; nikad inače nisam sama pa sam dobro iskoristila tu priliku.
Trenutno je taman ušao u tuš tako da imam sigurno 20-ak minuta da porčitam onoliko koliko mogu.
Ustala sam se i tiho došla do kupaonice. Čula sam ga kako pjevuši neku pjesmu te su vrata bila malo otvorena, taman onoliko koliko treba mojoj ruci da prođe te uzme ključ koji se nalazio sa unutarnje strane. Gurnula sam ruku unutra te ga izvadila i zatvorila vrata što sam tiše mogla; pretpostavljam da nije čuo od vode te svog pjevanja. Zaključala sam vrata uspješno te se osmjehnula.
U tom trenutku kad sam se išla odmaknuti sam udarila nogom o vrata te sam se zamrzla. Što sada? Mogla sam čuti kako se voda zaustavlja te kako je pjevanje stalo. Čula sam teške korake po pločicama te nedugo nakon toga čula psovke.
" Michelle, ako ne otključaš jebena vrata odmah, neće biti dobro!" lupnuo je po vratima nekoliko puta a ja sam se nasmijala. Tako mu i treba. "Naravno Louis, biti će kako god Vi kažete. " smijala sam se te provocirala i uživala u tome. Nek vidi malo kakav je to osjećaj.
" Nemoj da napravim ono što nebi htjela!" njegov glas je odzvanjao prostorijama što je poslalo trnce mojim tijelom ali sam i dalje odlučila raditi po svome. Bez razmišljanja sam što brže došla do sobe te se odmah uputila prema policama sa knjigama. Držao je dnevnik pomješan sa najobičnijim knjigama, po mome mišljenju pametno. Nikog sa kim se on druži ne zanimaju knjige; u to sam poprilično sigurna.
Problem je bio što je njegov dnevnik imao mjesto na najvišoj polici do koje ja nisam mogla. Nisam imala vremena otići po stolicu pa sam stala nogom na donju policu i dosegla dnevnik. Prvo je polica pukla od moje težine što sam mogla očekivati te su se sve knjige uključujuči neki ukras pobacale a on razbio u sto komadića. Sve sa police gdje se nalazio dnevnik sam također srušila kako sam nespretno uhvatila, no nema veze. To su samo knjige.
"Sranje!" mogla sam ga čuti kako psuje te sam to odlučila ignorirati.
Sjela sam na pod i otvorila bilježnicu sa tvrdim smeđim koricama . Prvo sam ugledala užasno neuredan rukopis; nadam se da ću ovo moći pročitati.
Svaka normalna osoba bi dnevnik krenula čitati od početka no ja sam znala da nemam puno vremena pa sam krenula 3-4 stranice prije kraja, ono najnovije.
'"Kurve mi više nisu pružale nikakvo zadovoljstvo, svaka je bila ista i sa svakom je bio isti postupak. Volim to zvat 'Pojebi pa odjebi'. Večina od njih me zapamti do kraja života jer nitko im nije pružio toliki užitak dok ja uživam u tome što se zalijepe za mene više nego u seksu sa njima. ." - zgrozila sam se na ovu rečenicu, nije me toliko ni šokiralo. Preskočila sam tu stranu da ne moram čitati te gluposti. " Moje plan brzo dolazi kraju, ona ne zna apsolutno ništa, čak ni ne sumnja što je onaj najbolji dio; stoji sa mnom i misli da je mene briga što ona nema gdje i što ne želi ići kod njega. Nije ni svjesna što je zašravo čeka, jedva joj čekam vidjeti izraz lica ka-..." Čula sam ogromnu buku iz smjera kupaonice i nekoliko sekunda kasnije ruke oko mog struka koje su me podigle i grubo uzele knjigu iz ruke. Odgurla sam ga te gledala u njegove plave oči koje su sada bile jako tamne.
" Šta ti misliš što radiš?!" gurnuo me svom snagom te sam leđima udarila u zid, užasno jak šamar je došao nakon toga , koji mi nije dao šansu da ostanem u sjedećem položaju. " Koliko tog si pročitala?!" uhvatio me za ruke te podigao opet na noge. Od šoka nisam znala što da radim ili gdje da gledam, bila sam naviknuta na batine od Anastasie ali jedan njegov šamar je kao tri njena.
Obraz mi se žario a noge su mi drhtale te su mi se suze formirale u očima. Nisam htjela da on vidi išta od toga te sam mu se samo nasmijala; ako nisam trebala.
" Odmah mi reci !" mogla sam vidjeti bjes u njegovim očime te kako mu se sve nakuplja. Stajao je dalje od mene sigurno pola metra, držeći me za ramena i čekajući moj odgovor koji dobiti neće; ne nakon sveg ovog. "Pusti me ! " izderala sam mu se u lice što sam jače mogla pokušavajući se maknuti od njegovog stiska koji je svakim trenom jačao.
" Dosta je bilo tvojih sranja!" izderao se te je još jednom njegov dlan došao u kontakt sa mojim obrazom, ovaj put još jače te sam glavom udarila u zid i nakon toga vidjela samo crnilo.
/ Dva dana kasnije /
/Harry Styles P.O.V /
" Što misliš gdje bi mogla biti?" pitam po već ko zna koji put. Ne izlazi mi iz glave, nema je već tjedan dana i nemam pojma gdje je. Nadao sam se da neću morati zvati policiju ali nakon što nije došla onaj dan ujutro kući nisam više mogao čekati. Apsolutno je svi traže, došlo je čak i do medija i nitko ne zna gdje je ona. Ne želim misliti ono najgore ali više ne znam što drugo da mislim. Navikao sam se na nju i svaki dan bez nje mi je prazan.
Čak je i Simon zabrinut, onda sam sjestan u što se ovo pretvorilo i što sam napravio. Svi je pokušavaju naći i trude se koliko god mogu jer znaju koliko mi znači, a pogotovo Louis koji je tu od početka uz mene, ovako nešto mu nikad neću zaboraviti.
" Stvarno ne znam stari. " prošao je rukom kroz smeđu kosu te ih tamo zadržao. " Jesi barem saznao što?" upitao sam Louisa. Jedina emocija koja prolazi mojim tjelom u zadnjih tjedan dana je zabrinutost, nemam pojma gdje je i muka mi je od samih scenarija koji mi se vrte po glavi.
I da je sto puta ovako tvrdoglava i da je sto puta više bahata sve bih joj oprostio, samo je želim vidjeti na sigurnom i uz mene gdje i pripada.
" Ništa." Louis je rekao.
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
