U sekundi su se velike ruke našle omotane oko mog malog tijela. Držao me snažno i čvrsto, kao da sutra ne postoji. Htjela sam se maknuti od njega ali jednostavno nisam mogla. Ne želim si priznati da sam mislila o njemu sve ove dane, niti da mi je falio. Negdje u srcu sam znala da mi je falio, ali nije još vrijeme da si priznam samoj sebi. Osjećaj je tako užasan kad i sama znaš da imaš dva izlaza, a jedan je gori od drugog.
" Isuse Bože Michelle, gdje si bila?" već sam se nalazila unutar meni poznate kuće. Nakon dugo vremena sam osjetila taj miris kojeg nikad nisam mogla opisati. Gledao me u čudu, kao da me nije vidio par godina. " Znaš li koliko sam te tražio?" stisnuo me još jače te približio sebi. Zrak je jedino što trebam u ovom trenutku.
" Stvarno mi je žao, idiot sam. Nisam trebao ono napraviti, oprosti mi." čula sam njegove otkucaje srca, zvučalo je kao da će mu srce iskočiti iz prsnog koša, teško je dišao državši me čvrsto. " Molim te reci nešto, samo nemoj šutiti, reci da sam idiot, udari me samo nemoj šutiti." pogledao me nakon dugo vremena. Trzla sam se na te njegove oči i zagledala se u njih. Vidim zabrinutost u tom zelenilu i na trenutak sam zastala i predomišljala se; nisam znala da li da mu uzvratim taj zagrljaj ili ne.
U istom trenu sam se sjetila Louisa i oklade da me to povuklo kompletno natrag. Mogla sam osjetiti puno emocija , no one koje su prevladavale su bile; tuga i razočaranje. Ne mogu vjerovati što sama sebi radim iz dana u dan.
Osjetila sam lagan i mek poljubac na predjelu vrata. Milion trnaca me prošlo tjelom te sam se naježila. Kao da mi je srce stalo, nikad prije nitko nije napravio takvo nešto. U ovom trenutku se osjećam tako nemoćno i palarizirano. Protresla sam se lagano i vratila u normalu te ga odgurnula od sebe. Bilo mi je i vrijeme.
" Pa drugi put češ paziti." odvratila sam bezobrazno.
Nije ništa bolji od Louisa. Uživam i uživati ću u ovome mučenju koje sam im priredila. Neće znati što ih je snašlo i zapamtiti će me zauvjek.
" Gdje si bila?" upitao me ozbiljno dok me gledao direktno u oči. Postepeno mi se približavao na što sam ja odmahla glavom rekavši: "Sve u svoje vrijeme."
Na to mi je došao bliže te sam mogla osjetiti njegove hladne ruke na mojim obrazima nije skidao pogled sa mojih očiju. "Moraš mi reći gdje si bila." na to sam puhnula te se odmahla i rekla mu : " Ne moram ja ništa što neću."
" Uvijek si tako prokleto tvrdoglava!" rekao je isfrustrirano i prošao rukama kroz kosu te se odmakao od mene, a ja sam se na to samo slatko nasmiješila i slegnula ramenima.
" Idem javiti svima da si mi se vratila!"rekao je sretno te doslovno odksakao u kuhinju. Žaliti ću zbog ovoga. Jedini razlog zašto sam mu se vratila je to što nisam imala gdje drugdje otići. U sirotište se nisam htjela vratiti a osim njega nisam imala gdje. Nisam imala izbora.
Nisam ga više mogla slušati što govori te sam otrčala gore u sobu gdje spavam. Trebam odmor. Nakon dugo vremena otvaram velika bijela vrata te ugledam staru sobu s užasno razbacanim krevetom i zgužvanom posteljinom te jastukom. Nekoliko komada moje odjeće je bilo razbacano po bijelom krevetu. Što se ovdje dogodilo? Ne sjećam se da sam krevet ostavila ovako.
"Harry što se dogodilo ovdje?" izderala sam se jako da me on može čuti. Nakon nekoliko trenutaka sam prvo čula njegove teške korake i onda ga ugledala na hodniku kako mi se prebližava.
" Ja sam se desio, spavao sam na tvom krevetu." Rekao je to kao da nije velika stvar. Oči su mi se otvorile i začuđeno sam ga pogledala.
" Zašto bi ti dovraga spavao na mom krevetu!?" rekla sam ozbiljno i malo povisila ton kako bi me bolje čuo misleći da će me se uplašiti. No to mi nije baš pošlo za rukom.
"Zato što si mi falila Mišice, a i ljepo mirišiš pa mi je tu bilo lakše spavati." na licu mu se ocrtao ogroman osmijeh, rupice su mu se jako izrazile te sam se zagledala u njih ali me brzo izbacio iz takta kad me zagrlio opet. Skoro sam se izbljuvala pred njim. Izgurala sam ga iz sobe što prije i snažno zatvorila vratima te ih zaključala. Opet taj prokleti nadimak.
Cijeli dan me ispitivao, grlio i bio sretan jer sam se vratila. Za večerom sam ga vodom polila no to ga kao i uvijek nije iznerviralo. Cijelo vrijeme sam bila umorna i pokušavala zaspati milion puta no on mi nije dao nego me nastavio ispitivati. Zašto jednostavno ne odustane? Nikad mu ništa neću reći.. Mislila sam da se pomirio s tim. Mislim da sad znam kako se Louis osjeća kad ja njega nerviram. Rekao mi je da sutra imamo intervju unatoč mom povratku, no naravno da sam ga pokušala spriječiti da prihvati ponudu ali on kao i uvijek, nije me slušao nego je napravio po svom te prihvatio. Tamo će bit novinari s svojim teškim pitanjima kojih je bezbroj te će me samo zbuniti i neću znati što odgovoriti.
Sad je točno 00:00, Harry odavno spava te sam mu odlučila prirediti mali šok jer me nije poslušao u vezi intervjuaa.
Tihim koracima sam izašla iz sobe te ušla u mračni hodnik. Njegova soba se nalazila skroz na kraju te sam što tiše pokušala doći do vratiju. Oči su mi se zaklapale, htjela sam što prije obaviti ovo i vratiti se natrag u krevet jer sam užasno umorna, ne znam niti dali imam snage za ovo što radim ali moram ju negdje pronaći. Lagano sam otvorila vrata te ih i ostavila otvorenima da lakše pobjegnem kad se izdere na mene. U sobi nije bilo puno svijetla, samo je mjesec kroz prozor koji se nalazio točno iznad kreveta na kojem se nalazio Harry te je obasjavao sobu i Harry-a. Na prvi pogled on se čini kao anđeo, dobar dečko pun ljubavi i razumjevanja ali tko zna što se sve krije iza toga.
Brzo sam došetala do kreveta ne mareći za buku te se 'bacila' na njega i počela ga tresti i vikati ' Harry' na sav glas. Nije se probudio te sam stala. Iznervirano sam prošla rukom kroz kosu i udahnula duboko te ga počela bockati i vikati ' Harry', no nije reagirao.
/Harry Styles P.O.V /
Nakon što me dobro izmorila se napokon predala. Osjetio sam još nekoliko laganih udaraca po trbuhu koji su bili sve lakši i onda odjednom su samo stali. Taj mali vrag me izmorio. Znao sam da nešto sprema cijelo vrijeme, ona je takva. Kad ju se naljuti mora se osvetit' i nakon toga bit po njenom ali ovaj put neće biti tako.
Nasmijao sam se i pokrio ju dekom te se vratio spavanju znajući da je ona u mom zagrljaju.
" Nisam shvaćala koliko sam bila ovisna o njemu sve do tad , nisam si htjela priznati da mi se on cijelo vrijeme motao po glavi i da će mi s vremena na vrijeme on postati jedina stvar koja mi je važna u životu. To je ono što me najviše uništilo." - Michelle Louise Blake.
--------------------------------------------
OKE NISAM PONOSNA NA SEBE JER NASTAVKA DUGO NIJE BILO!
Nisam znala kako trebam opisati tu sitaciju kako su se sreli i kako se to sve odvijalo iako sam to sve imala u glavi ali jednostavno mi je mozak 'blokirao' i nešto me spriječavalo da napišem nastavak ali evo ga tu ipak i nadam se da vam se sviđa iako je užasno kratak.
-A JE OTKRIVEN I NE MOGU VJEROVAT NAKON 6 GODINA NAPOKON ODGOVORI POLUDJELA SAM UGL NADAM SE DA JOŠ NETKO VOLI 'SLATKE MALE LAŽLJIVICE' KAO JA , JER AKO NE ONDA ĆU SE ZABRINUT I! :''D
Ha ništa uživajte u još ovo malo praznika što nam je ostalo :( :( <3
OSTAVITE VOTE I KOMENTAR <3 <3
VOLIM VAS! <3
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
