Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 39

Pluviophile - osoba koja za vrijeme kišnih dana pronađe mir i spokoj u sebi.

Ako pitate  nekog znanstvenika,doktora ili profesora što je kiša. Vjerojatno će vam dati neku definiciju kiše zapamćenu iz starih,debelih udžbenika koje su s mukom otvarali i nosili. Vjerojatno će zvučati nekako ovako: "Kiša je oborina tekuće vode u obliku kapljica." a ispod toga će se nalaziti puno rečenica koje će blatiti kišu i njenu postojanost.

Kiša u nama stvara dva osjećaja: prvi je strah, strah od toga da nas grom ne pogodi. Ili strah kad usred noći se probudimo, kiša pada lagano udarajući u prozor i tad krene borba; srce ili razum? Strah od toga da ne izgubimo nekog, da sutra ne izađemo na ulicu i da nas netko ne udari, ubije. Zašto neki ljudi šetaju po kiši? Neki iz zababve, a neki iz želje da ih auto ne vidi i da ih pogodi, ili grom, ili da ih netko napadne; bilo što samoda napuste ovaj loš svijet.

U drugima probude mir,želju za životom. Kiša ih umiruje, lakše spavaju i dišu; nikad nisam mogla razumijet ljude koji propuštaju tu ljepotu, a  možda bih trebala.

Ne znam kako ali ovo mora prestat. Ako ništa ne poduzmem biti će svakim danom sve gore ,opsjedat će me i neće stati jer je to prokleti Louis Tomlinson. Uvijek prokleto on mora biti, zašto jednostavno ne ode? Nek pusti mene i moj život na miru. Nitko se nema pravo petljati u nešto što je moje i sa čime ja mogu raditi što hoću,kad hoću.

Nakon što sam pročitala tu odvratnu poruku zaključala sam mobitel što prije tako da Harry nebi nešto posumljao. Nije dugo u mome životu, ali je dosta da shvatim i vidim kakav je. Milion puta sam upoređivala njega i Harry-a, ne znam zašto; valjda sam znala da je Harry bolji, puno bolji i draži od Louis-a koliko god mi Harry išao na živce svojim ponašanjem; brinuo se. Zašto uvijek na kraju završim s Louisom? Zašto se ljubim s njime i dopuštam mu da radi što želi?

Pogledala sam u njegove svjetle, zelene oči koje su gledale u moje s ogromnom brigom. " Ajmo počistit.." ja sam rekla. Izbijegavala sam temu: 'poruke', 'maltretiranje'. Jednostavno nisam htjela pričati o tome. Sutra ću Louisa tako jako udarit u onu njegovu odvratnu, lažljivu facu. Toliko jako će past na pod i oženiti se s njime. On je u stanju mene udariti, vratiti mi nazad.

Tako želim da mi uzvrati, da ja njemu još jače što se neće nadati,ali vrijedit će. Makar vjerujem da se on nadobija batina s lijepim poslom koji radi. Trebam ga uhvatiti nakon borbe i posvađati se s njime. Biti že jako ljut ali također i umoran pa udarci neže biti toliko jaki, ili tko zna da li će uopće podizati ruku. Nadam se.

Pokupila sam razbijene tanjure i staklo s poda. Pogledala sam u Harrya koji je samo stajao sastrane i gledao me. Preokrenula sam očima po tko zna koji put danas  i bacila to u kantu za smeče. Vidio je da sam loše volje i ljuta, i dobro je iskoristio to. Lagano se naslonio na šank i smijao se. Sve ga je ovo zabavljalo. Zar me uvijek netko mora izbaciti iz takta i ponašati se kao pravi kreten?

Odšetao je do frižidera dok sam se ja sagnula i po podu kupila vilice i ostalo što se nalazilo na podu od njegove dobre volje danas. Znala sam da on ovo neće pokupiti pa je sve ostalo na meni; ne želim baš završiti s nogom u staklu , a ni za njega to ne želim jer ću ja biti ona koja će morati paziti na njega.

Iz čučnja sam ustala na noge. " Imaš tu nešto." Harry je došao do mene i pokazao prstom na čelo. Prošla sam ruko po čelu i pogledala u ruku, ništa nije bilo. Osjetila sam sluzavu,odvratnu tsvar i nakon toga Harry-ev glasan smijeh. Pogledala sam ga a on je držao jaje u ruci. Jaje koje je razbio na mojoj glavi.

Okrenula sam se i prasla u smijeh skupa s njime. Nisam se mogla suzdržati ali sam zato uzela brašno s police.
" Moraš bit miran! Nema bježanja!" govorila sam kroz smijeh dok je on krenuo po  stepenice gore.