" O čemu ti pričaš?" ozbiljnost je vladala mojim glasom. Nije mi jasno što se događa i koji vrag moja slika radi na stranici za nestale osobe? Opet će me moja radoznalost i znatižljnost uplesti u neko sranje iz kojeg ću se kasnije teško izvući. No, kako god bilo na jedan način mi je drago da sam ovdje da napokon saznam o čemu se tu radi .
" O ovome." pokazao mi je nekoliko novina na kojima je bila moja slika i također pisalo 'Nestala.' Ispod slika su se nalazili ogromni tekstovi za kojih sada nisam imala ni snage. Zašto ljudi ovo misle? Što se tu događa uopće? Imam osjećaj kao da sam sve ovo vrijeme bila osječena od svijeta. Nisam više ni sigurna jeli želim ćuti istinu." I u buduće, zapamti da sa mnom ne možeš biti na ti." nasmijala sma se oholo.
" Samo se nadaj. A sad, pričaj." naslonio se na stolicu promatrajući me nekim svojim gadljivim pogledom. Zašto ovako mlada osoba se nalazi ovdje? Popriličlno sam sigurna da ima negdje godina kao i ja, možda godinu-dvije stariji. Sjela sam na stolicu od kože i udahnula te se naslonila. Užasno me zanima što mi ima za reći. Samo želim da ovo što prije završi. Primjetila sam da mi se noge tresu od napetosti te sam ih nekako umirila. Uvjek mi se ovo desi.
" Naivna ,mala Michelle. Kako se nađeš u ovakvim situacijama? " to se i ja pitam svaki dan. " Louis je tebe držao iz razloga što su on i tvoj dragi imali malu okladicu. " mogla sam osjetiti val bijesa koji je u ovom trenu obuzeo moje tijelo. Kakva oklada?
"O čemu ti pričaš?" rekla sam zbunjeno i ljutito na što se on samo hladno nasmijao. " No ono čega je Louis bio svjestan a Harry ne je da će on razviti neke osjećaje za tebe te dok te Louis kao tražio, Harry je plakao kući kao najveća pička." rekao je bezobrazno te me gledao direktno u oči dok mu se u kutu usana formirao smiješak.
" Zašto bi to Harry napravio?" nije mi jasno zašto bi on to napravio. Kakvu korist on ima od toga? Ne želim odmah povjerovati ovom liku kojeg vidim po prvi put u životu. Sa jedne strane ne želim da je u pravu jer me strah; počela sam se vezivati za Harrya koliko god ja to sebi ne želim priznati. No , sa druge strane možda bi čak i bilo dobro da je istina, opet bi se vratila stara ja koja nebi padala na nikakve gluposti i nebi vjerovala nikome.
" Pa zbog oklade." preokrenula sam očima na što se on nasmijao. Polako gubim strpljenje i jedva čekam izaći odavde. U tome me spirječava moja radoznalost.
" Oklada je bila da se Louis mora što prije riješiti tvoje nevinosti no to mu nije pošlo za rukom te će to neko drugi morati napraviti. " na ove riječi sam se trznula te brzinom svjetlosti ustala sa stolice, toliko jako i brzo da je ona pala na pod te proizvela tupi zvuk.
" Koji je tvoj jebeni problem?!" rekla sam ljuto te se približila stolu tj. njemu. "To jest ne, koji je problem svih vas?!" uzela sam mu par papira sa stola te mu ih bacila u lice. "Što ti misliš tko si ti?" derala sam se na njega ljuto te se naslonila na stol gledavši ga direktno u oči.
" Vidjet ćeš da ćeš me trebati." krenula sam nešto reći no on se nadovezao: " Usput, moje ime je Zack, drago mi je." pružio mi je ruku te je to bila kap koja je prelila čašu. "Meni nije drago." rekla sam sada već smireno te se udaljila od stola. " Žao mi je što te moram razočarati ali mene više nikad u životu nećeš vidjeti." nasmijala sam mu se bahato te izašla kroz vrata ostavivši ih otvorena.
Izašla sam vani iz te proklete zgrade te ugledala Norino auto i nju kako sjedi unutra i čeka me. Uputila sam se ka njoj sa jednom odličnom idejom.
" Što je bilo?" upitala me zabrinuto kad sam sjela u auto te sam duboko izdahnula. Ne znam jeli osjećam olakšanje ili bijes jer sam izigrana.
" Ispričat ću ti samo ako mi napraviš uslugu." htjela je nešto reći ali sam ju pretekla: " Vozi do Louisovog stana." Rekla sam odlučno i bijesno. Samo se želim iskaliti negdje. Ne znam čime sam ovo sve zaslužila.
" Objasni mi što se događa. " rekla je kad smo izašle iz ulice gdje se nalazio taj klub i Zack. Iznervirano sam prošla kroz kosu dvoumeći se hoću li joj reći ili ne. Možda bi ipak bilo dobro imati uza sebe neku žensku prijateljicu.
Polako sam joj prepričavala što se sve događalo i išla po kronološkom redu. Nije me prekidala, već je samo kimnula glavom par puta na ono što bih joj rekla.
" Kako god bilo, mislim da je najbolje da se držiš Harrya."
" Zašto? " upitala sam ju dok sam vrtila svoju ideju kroz glavu, no ovoga puta nije razmišljao mozak nego bijes u meni koji je samo želio izaći.
" Gdje bi otišla kad bi ostavila Harry-a?" tek sad shvaćam koliko ovisim o njemu.
" Otišla bih u sirotište." znam i sama da natrag ne mogu. Nisam sigurna koga tu točno lažem; sebe ili nju? Sebe jer trenutno ne znam što ću, želim vrištati i želim plakati. Želim se od svih maknuti i biti sama. Kompletno sama.
Krenula je nešto reći no ja sam ju samo povukla u zgradu shvativši da gubimo vrijeme na besmisleni razgovor. Ubrzo smo bile u onom stanu u kojemu sam doživjela toliko trauma da ih nebi mogla nabrojati.
Odmah sam ugledala Louisa kako spava na kauču polugol; kao da je mrtav. Slatko sam se nasmijala znajući što će ga dočekati kada se probudi.
Otišle smo u kuhinju te sam izvadila brašno ulje da ga prosula po cijeloj kuhinji te također i podu. Ona je bila besprijekorno čista, kao i cijeli stan kojeg sam ja naravno čistila; ne svojevoljno. Otvorila sam hladnjak te izvadila kutiju sa jajima i onda sam se odlučila malo igrati i gađati bocu soka koja je stjala unutra te se svako jaje razbilo. Ostavila sam frižider otvoren te vidjela Noru kako udubljuje televizor sa škarama te se Louis lagano okrenuo u stranu na što smo se obje trzle i pogledale.
Uzela sam kuhinjski nož te odšetala u sobu i odlučila mu u madrac urezati jedno veliko, lijepo slovo M; zašto ne? Odjeću koja mu se nalazila u ormaru sam pobacala u kontejner koji se nalazio ispod prozora a ostavila sam samo odjeću od njegovih kurvi.
Koliko god ovo izgledalo glupo i besmisleno, osjećala sam se puno bolje. Iako je on zaslužio sve najgore , ovo je tek početak.
Za kraj sam kupaonicu "okupala" u šamponu i njegovu četkicu za zube umočila u WC školjku.
Nisam obraćala pažnju što Nora radi jer sam htjela što prije napustiti ovaj prokleti stan.
Vani smo izašle smijući se te sam ga zaključala unutra i stavila ključ u džep njegove sive trenerke.
" Možeš me odvesti do Harrya?" upitala sam Noru te se na njenom licu pojavio jedan osmijeh na što sam ja preokrenula očima. Točno znam što misli.
Ne znam što bih mu trebala reći ili kako se ponašati sad kad znam da me on sve ovo vrijeme tražio ali me nije uspio pronaći, no u jednu ruku nije ni zaslužio da mi se vratim nakon te oklade; mislim da sam se pomirila sa tim da je istina. Ljudi su svakakvi i ovo je još jedan dokaz. Ono što planiram za njega bit će još gore od te male igrice koju su oni igrali samnon.
Osjećam se u jednu ruku i glupo jer sam vjeorvala Louisu i nisam primjetila da nešto taji. Znala sam kakav je ali ovako nešto mi nebi bilo na kraj pameti.
Neću reći Harry-u da sam cijelo vrijeme bila kod Louisa. Želim da se Louis malo peče i da ga malo mučim za sve ovo što je on meni radio a i da ostane zbunjen. Nema šanse da mu bude jasno zašto sam odlučila šutiti; no saznati će se sve kad tad.
Kad smo smo ušli u meni poznatu ulicu trnci su me počeli prolaziti. Bila sam nervozna jer ću ga opet vidjeti i nisam ni sama sigurna kako ću reagirati.
" Uživaj!" Viknula mi je dok sam izlazila iz auta smiješeći se. " Oh, hoću ne brini ." Nasmijala sam joj se nazad te zatvorila vrata crnog auta.
Prošla sam meni već poznat vrtu te došla do velikih bijelih vrata i pokucal.
" Tko je?" Čula sam njegov hrapav glas te nakon ko zna koliko vremena sam mogla vidjeti kristalo zelene oči ponovo.
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
