Possessive - PREUREĐENJE.

Chapter 10 - uređeno.

Kada se prozor spustio do kraja mogla sam vidjeti kristalno plave oči kako gledaju direktno u moje.

" Ulazi. " rekao je dok mu se u glasu nije mogla osjetiti ni jedna emocija.

Zašto nebi otišla s njim,u ostalim Harrya nije baš briga a i nije mi u planu s njim ostati duže vrijeme.

Pretrčala sam cestu i s druge strane ušla u crni auto. Osjećala sam olakšanje kad sam prestala osjećati kišu po mojem tijelu ali svejedno sam cijela bila natopljena. Louisu sam sjedalo već smočila. Pogledala sam u sjedalo i on također.

"Znaš da od mene nikad nečeš ćuti hvala ?" Naslonila sam se na sjedalo i gledala naprijed. Osjećam kako me grlo pecka i boli lagano, odlično. " Bilo bi dobro da zahvališ, bio bi ponosan." Iritantno se nasmijao i pogledao me. Jos jedan kreten s kojim se moram nosit. On je čak gori od Harrya , ima u sebi to nešto što izvlači najgore iz mene na površinu i to mi se nikako ne sviđa.

Kažu da je prvi dojam najbitniji, e pa to je moj prvi dojam o njemu.

" Bojim se da ću te morati razočarati." Gledala sam ravno ispred sebe kroz prozor. Kiša je bila sve jača, a nebo sve crnije. Nebo je ljuto.

" Jeli ima išta između tebe i Harrya? " Upitao je nakon par minuta neugodne tišine za koju me i nije bilo previše briga.

" Što vam je Harry rekao?" Nasmijao se provokativno.

Ne sviđa mi se to što mi odgovaraš pitanjem." Prošla sam rukom kroz kosu i udubila se u sjedalo. " E, pa navikni se." rekla sam bezobrazno te preokrenula očima.

"Trebala bi mi reći istinu, ipak sam ja tvoj prijatelj. " rekao je dok je pritisnuo jedan gumb ispred njega te sam mogla osjetiti kako moje sjedalo postaje toplije.

"Nemoj mi govoriti šta da radim." što on misli tko je.

" Dovest ću ja tebe u red." Držao je oči na cesti. Pogledala sam se i nasmijala: " Hoćeš kurac!" već tada sam prešla svaku granicu i samo sam htjela da šuti. U glavi mi pulsira i grlo me pomalo počelo jako boliti i to mi oduzima svu pažnju.

" Možda bi ti mogla na moj, da se ugriješ. " Nasmijao se ponosno na ovo na što sam na samo iziritirano puhnula te odlučila ne odgovoriti na ovo i uživati u toplini kožnog sjedala.

Ostatak vožnje je prošao puno gore nego prvi dio. Samo me ispitivao i apsolutno ga je sve zanimalo. Ja sam se trudila šutiti i ne odgovarati mu ali izraz na svome licu kada bi me iznervirao nisam mogla sakriti. Sve samo da ne moram u takozvani 'dom' kod njega koji će mi držati lekcije narednih tjedan dana.

Njegove plave oči su ono što me najviše nervira. Toliko plavetnila ne mogu podnjeti.

/FLASHBACK/ ( 3.lice)
"Mama!" Mala djevojčica plave kose koja joj doseže sve do pola leđa dolazi kući uplakana. Ljuta. Razočarana. Nazivali su ju plavušom , to joj je smetalo. Znala je da ima plavu kosu, ali u ovom svijetu kad čovjek vidi plavušu prva pomisao mu je 'glupa plavuša'. Nije htjela da to bude tako. Imala je nadu, i htjela to promijeniti. Tražila je mamu po kući. Tražila je pomoć. Tražila je savjet, no nije ga dobila. Odlučila se sama braniti protiv toga. Njeni prijatelji su stali uz nju. I od tog dana kad se odlučila zauzeti za sebe, njene nevolje su počele.
Svako malo je završavala kod ravnatelja. Njena majka je to znala, nije ništa poduzimala. Ali otac je. Tukao ju je, pred očima njene majke koja je samo stajala, ne radeći ništa.

/ THE END OF FLASHBACK/

Stajali smo ispred Louisovih vrata, tražio je po džepovima ključeve a kad ih je napokon našao onda se lagano nagnuo naprijed kako bi otključao vrata na što su moje oči odma skrenule pogled na njegovu bujnu pozadinu i mogu reći da sam ljubomorna; vjerujem kao i svaka cura koja stoji pored njega.