NASTAVAK NAKON 6 KOMENTARA.
------------------------------------------------------------
Stajao je na vratima i drsko se smijao. Njega se nikad nije moglo pročitati, stalno je imao taj prokleto drski osmijeh na licu koji ništa ne odaje ljudima. Nikad nisi mogao biti na sigurnom s njim, stalno se bojiš da laže i ne vjeruješ mu. Takva situacija je bila upravo sada. Nisam mu vjerovala ni riječ što bi rekao, možda se samo pretvara da ga briga za Svijet, no zapravo boli ga kurac. Još ga pokušavam shvatiti, taj njegov način razmišljanja i poglede koje ne razumijem. Drskost i bahatost je jedino što je vladalo u njemu, mislim da u njegovom srcu za ljubav mjesta nema.
Ponekad bi mislila da je on zagonetka, zagonetka koju nitko ne može riješiti, no onda bi se sjetila da svatko ima šansu i pomislim... Tko je ta koja će ga promjeniti? Da li još postoji nade za takvo biće? Ako postoji barem mala šansa za njega onda postoji i za mene.
Upravo sada, gleda u Harry-a i govori mu laži. Prijatelju gleda u lice i laže mu. Gad uživa u tome što sam nemoćna u ovom trenutku te iskorištava situaciju. Smije se i gleda u Harry-a malo u mene govoreći kako je bio zabrinut dok me nije bilo. Dođe mi da mu opsujem sve živo, bacim se na njega i počnem ga udarat iz sve snage ali tako bi samo izazvala probleme između mene i njega a kad bi Harry saznao istinu tko zna da li bi ikad više pričao s njim. Louis zna da to neću napraviti i dobro iskorištava to, mrzim ovu situaciju jer je on bezosjećan gad kojeg nikad nije bilo briga za nikoga. Kako dani prolaze i kako ga počinjem upoznavati sve više, također i gubim nadu da će naići netko ko će ga promjeniti.
'Upravo si sebe opisala.'
Prestani više pametovati,ne trebaš mi i samo me još više zbunjuješ. Kao da mi nije dosta grešaka i laži u životu pa tebe moram još slušati.
' Ne brini se, trebat ćeš ti mene još.'
"Michelle, gdje si bila, svi smo te tražili i bili jako zabrinuti?" Louis me pogledao i nasmijao se, gad prokleti. Harry ne shvaća kakav je on, pun laži,ljubomore,drskosti i mržnje. Nikad u životu istinu nije rekao. Samo me gleda i smiješi mi se, kao da jedno drugome čitamo misli i svađamo se.
Vjerojatno ga zanima što ću reći kad me netko pita gdje sam bila svo ovo vrijeme. Pokušavala sam ostati pribrana nasmivši se:
" Kod jedne osobe." Harry me čudno pogledao te skupio obrve upitavši:
" Molim kod koje??" izgovorio je užasno brzo. Zanima ga a ja ne znam što bi sad trebala reći. Opet me Zalizanjak izigrao. 'Tako ti i treba kad si glupa i ne slušaš me.'
" Da, reci nam. Zanima nas." Louis je progovorio misleći da ću šutjeti no varao se. Podigla sam pogled i pogledala ga ravno u oči rekavši:
" Kod jedne osobe koja mi ništa ne znači u životu." osmijeh s lica mu je pao. Po prvi put sam osjećala da sam ga spustila, da ne zna što će više reći no, bila sam u krivu, imao je nešto za reći.
" Ja mislim da ti ta osoba stvarno puno u životu znači." kad je rekao to Harry me pogledao čudno očekivajući od mene ime te osobe. On misli da on meni nešto znači u životu.
" E pa varaš se." ovaj put stvarno nije imao što reći. Iznenadila sam se jer sam mislila da će nešto nadodati no izgleda da se bojao išta reći.
Harry je samo promatrao situaciju i gledao u mene u čuđenju. Mrzim to, mrzim kad ostanem bez riječi pred njim; pred bilo kim jer je to dokaz slabosti koju ne želim pokazivati nikome, druga osoba stekne dojam da si sramežljiva i da dopustiš da drugi pričaju laži o tebi , no ja nisam bila takva. Rekla bih odmah što mislim bez žaljenja kasnije, svidjelo se to nekome ili ne.
Harry-u je u tom trentuku zazvonio mobitel koji je prekinuo tišinu i zurenje jedno u drugo. Brzinom munje se ustao, javivši se na mobitel i otišavši u sobu. Vjerojatno ga netko jako važan zove, jer se još sjećam kad je to radio. Morat ću saznati tko ga to zove i tko je toliko važan.
" Ti dolaziš sa mnom." ustao se pocukavši me snažno za ruku i unatom mome opiranju vukavši me do vrata. " Jesi li ti normalan?" izvukla sam svoju ruku iz njegove i izderala se na njega kad smo došli van. " Ne seri nego ulazi u auto." otvorio mi je vrata i ugurao me u auto te zaobilazeći ga i otvarajući druga sjeo na svoje mjesto i odmah krenuo.
Što je njemu? Gdje me vodi? Nema me pravo samo tako odvući.
" Jebeno otvori ta prokleta vrata inače ću razbit prozor i baciti se kroz njega!" izderala sam se na njega svom snagom i prošla rukama kroz kosu i prostreljila ga pogledom. Kako sam se uopće našla u ovakvoj situaciji? Jutros je sve bilo normalno.
" Ne deri se! Ne, neću otvorit vrata dok ne saznaš istinu!" izderao se na mene svom snagom. Hrapavost i drskost u njegovom glasu me prestrašila, kao i njegove plave oči koje su sada gledale ravno u moje. Mrzim što oboje imamo plave oči, hladnoća njegovih očiju uvijek nadvlada moju.
Duboko smo disali te je neko vrijeme između nas vladala tišine, te se sad samo moglo čuti naše disanje.
" Što pokušavaš dokazati?!" upitala sam ga nakon nekoliko trenutaka, neću da on pobjedi. Želim da me samo pusti iz ovog prokletog auta, nek me udari, samo hoću van i biti ću uporna koliko treba samo da izađem odavde.
" Želim dokazati da i ja mogu biti dobar! Da sam ja jebeno bolji od njega!" izderao se i naglo zakočio. Leđa su mi se sudarila s sjedalom kad je izustio te riječi. Što je on to upravo rekao? Da li se on šali? Misli li da bi se ja zaljubila u njega? U Louisa Tomlinsona? Osobu koja me odvojila od svijeta na mjesec dana govoreći mi laži, da će netko doći po mene kad-tad i da me Harry nije zaboravio. Ne, nikad se neću zaljubiti u gada kao što je on, jer takva osobba kao Louis ne zaslužuje biti voljena.
On je drsk, bahat i razmažen te očekuje da ga drugi vole. Još se vara s tim, misli da ima vremena biti voljen. Ne, nema i kad-tad će doći dan kad će shvatiti da nema vremena, da je ostao potpuno sam radi svojih u životu koja je radio. Zašto bi netko volio takvu osobu? Zar za ljubav nije potrebno više od tog? Izgleda da na to pitanje nikada neću saznati prokleti odgovor koji tako želim.
Stao je na sred ceste, izgleda da ga nije bilo briga ako poginemo. U ovom trenutku sam samo mislila na riječi koje je rekao prije nekoliko trenutaka.
Neko vrijeme smo se gledali,a onda je autom odjehnuo njegov hrapav glas,smijao se. Smijao se mome načinu gledanja i mišljenju da on može nešto sjećati.
" Nisi valjda povjerovala u to? To je tako jebeno jadno, misliš da se netko može zaljubiti u tebe?" rekao je glasno smijući se.
---------------------------------------------------------------------------
Pa ajmo reći da sam zadovoljan ovim nastavkom je rima 1200 riječi a dugo nisam takav napisala pa eto...
Razlog zaštoi jučer nije bilo nastavka je to da sam bila na utakmici i nisam mogla pisati nikako a i ovi dva tjedna sam poludjela i svu kosu s glave sam htjela počupat radi prokletih testova... Ugl. sad je sve oke.. Također sam vam rekla da ću odsad postavljhati uvijete i to samo za komentare jer obožavam čitati važe komentare kojih i nema baš tako puno...
VOTE I OSTAVITE MIŠNJENJE!! <3
VOLIM VAS!!
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
